Kada sa žalošću razmišljamo o zlu koje su činili drugi, ne smijemo zaboraviti da nositelj zla može biti i svatko od nas. Nitko od nas nije posve imun na zlo. I svako od nas može proizvoditi patnju drugima, počevši od članova vlastite obitelji pa nadalje. Možda je nekada mnogo lakše boriti se i pobijediti zlo koje dolazi izvana, nego li ono koje se nalazi u našoj nutrini.

Ništa nas ne čini sretnijima nego stav ljubavi prema svim ljudima, bili oni dobri ili zli. Život nije trgovina. Ljudima se ne pomaže da bi ih se kupilo, vezalo uz sebe i onda pobralo rezultate u kasnijim godinama. Ljubav se ne da ničim platiti.

Prenosimo u cijelosti prijevod pisma koje je Sveti Otac Franjo uputio svećenicima Rimske biskupije

Poniznost nije u tomu da loše mislimo o sebi nego da manje mislimo na sebe. Poniznost nije suprotnost samopouzdanju već egoizmu.

Lajtmotiv straha Božjega proteže se kroz cijeli Stari zavjet, no on ne označava strah od kazne ili odmazde zbog kršenja neke zapovijedi, nego strah od povređivanja voljene osobe.

Onaj tko živi s Crkvom u početku će biti nestrpljiv i nezadovoljan što ga ona uvijek odvraća od onoga što drugi žele. Vjernik će se čak osjećati zaostalim u odnosu na vladajuće mišljenje, koje je na prvi pogled uvijek suvremenije. No kad mu se skine povez s očiju, spoznat će kako Crkva one koji žive s njom uvijek oslobađa prokletstva vremena i vezuje ih za ono što je trajno.

Pravilo ne shvaća evanđelje kao uputu na koji način treba živjeti zavjete, nego, prije svega, kao obećanje koje treba osloboditi izvornu snagu i učinkovitost evanđelja, tako da ono na što evanđelje poziva nije samo napisano, nego se i živi.