Kategorija: Teologija i duhovnost

Pitanje Boga nadilazi mogućnosti koje pruža znanstvena spoznaja i njezini instrumenti proučavanja stvarnosti. Ono je više subjektivne nego objektivne naravi jer Bog se 'pronalazi' u odnosu a ne kao neki 'predmet' odvojeno od čovjeka.

Oprost je prema definiciji Katekizma Katoličke Crkve (KKC 1471) 'otpuštenje pred Bogom vremenite kazne za grijehe kojih je krivica već izbrisana u svetoj

Mržnja se na različite načine manifestira. Najčešće je dobro kamuflirana, a nekad je i nesvjesna. Prečesto se opravdava nekom kozmičkom pravdom / sudbinom ili jednakošću. Bilo kako bilo mržnja nepogrešivo urodi razornim posljedicama, za pojedinca ali i za društvo.

Iz jednog mita u kojem smo kroz znanost, koja kao samo što nije riješila sve naše probleme, bili proglašeni svemoćni, sad smo, čini se, upali u drugi mit o našoj bespomoćnosti pred ovim sve kompleksnijim svijetom.

Kada sa žalošću razmišljamo o zlu koje su činili drugi, ne smijemo zaboraviti da nositelj zla može biti i svatko od nas. Nitko od nas nije posve imun na zlo. I svako od nas može proizvoditi patnju drugima, počevši od članova vlastite obitelji pa nadalje. Možda je nekada mnogo lakše boriti se i pobijediti zlo koje dolazi izvana, nego li ono koje se nalazi u našoj nutrini.

Ništa nas ne čini sretnijima nego stav ljubavi prema svim ljudima, bili oni dobri ili zli. Život nije trgovina. Ljudima se ne pomaže da bi ih se kupilo, vezalo uz sebe i onda pobralo rezultate u kasnijim godinama. Ljubav se ne da ničim platiti.

Prenosimo u cijelosti prijevod pisma koje je Sveti Otac Franjo uputio svećenicima Rimske biskupije

Poniznost nije u tomu da loše mislimo o sebi nego da manje mislimo na sebe. Poniznost nije suprotnost samopouzdanju već egoizmu.

Lajtmotiv straha Božjega proteže se kroz cijeli Stari zavjet, no on ne označava strah od kazne ili odmazde zbog kršenja neke zapovijedi, nego strah od povređivanja voljene osobe.

Onaj tko živi s Crkvom u početku će biti nestrpljiv i nezadovoljan što ga ona uvijek odvraća od onoga što drugi žele. Vjernik će se čak osjećati zaostalim u odnosu na vladajuće mišljenje, koje je na prvi pogled uvijek suvremenije. No kad mu se skine povez s očiju, spoznat će kako Crkva one koji žive s njom uvijek oslobađa prokletstva vremena i vezuje ih za ono što je trajno.

Pravilo ne shvaća evanđelje kao uputu na koji način treba živjeti zavjete, nego, prije svega, kao obećanje koje treba osloboditi izvornu snagu i učinkovitost evanđelja, tako da ono na što evanđelje poziva nije samo napisano, nego se i živi.

Premda su riječi manje važne od djela, ipak nisu nevažne. Njima možemo druge ljude ohrabriti ili im podrezati krila. Stoga je jako važno paziti na to da svojim riječima ne ograničavamo druge, osobito djecu, već da ih podržavamo u dobru i konstruktivno kritiziramo.

U poslanju Crkve vjernici laici, posvećene osobe i zaređeni službenici Crkve se međusobno nadopunjuju tako da je sasvim logično da vjernici laici sudjeluju u animiranju liturgije, vođenju kateheza, da aktivno sudjeluju u strukturama upravljanja...

Autor u članku pokušava istražiti i prikazati odnos koji postoji između vjere, istine i čovjekovog života kako je to izraženo u Ratzingerovoj knjizi “Vjera-istina-tolerancija" i u nekim drugim njegovim djeli­ma koja su objavljena na hrvatskom jeziku.

Vjera nije samo znanje o Bogu, da bi je lako provjerili, već odnos s Bogom. Vjera nije samo skup istina koje treba naučiti napamet i redovito ponavljati nego odnos s Bogom koji čovjeka vodi kroz život i usmjerava na zajedništvo s drugim ljudima.

Korizmeni asketski hod i na sličan način, sinodski hod, imaju za cilj duboku promjenu i na osobnoj i na crkvenoj razini. Poruku pape Franje za korizmu 2023. prenosimo u cijelosti.

Vjernik nije netko tko posjeduje neke odgovore koji drugi čovjek nema. Nije ni netko tko nema pitanja, sumnji. Još je manje netko tko daje unaprijed pripremljene odgovore na složena ljudska pitanja. Vjernik je tragatelj.

Živimo u vremenu sve veće polarizacije u društvu koja proizlazi iz krivog razumijevanja vlastite slobode vjere, nevjere i slobode naših identiteta. No nije nimalo svejedno gradimo li u toj polarizaciji zidove ili mostove.

Svaka nova generacija u biti predstavlja invaziju malih "barbara" na našu civilizaciju, i potrebno ih je civilizirati prije nego što je unište. Ako ih se ne odgaja jer će, tobože, oni sami "slobodno i najbolje" izabrati što je za njih a što nije onda moramo računati i na posljedice takva "odgoja".

Koga Bog poziva toga ujedno i osposobljava za poslanje koje mu je namijenio. Od njega se traži da surađuje i da ne bude nestrpljiv ako ne vidi odmah plodove. Možda nije ni predviđeno da uživa u njima.

Ideja ravnopravnosti spolova htjela je donijeti bolje rješenje od odnosa vlasti i podređenosti između muškarca i žene. No, rezultat je prilično negativan jer se ravnopravnost sve više pretvara u istovjetnost.

Htjeli to priznati ili ne pandemija koronavirusa zaustavila je redoviti ritam života i sve nas natjerala da razmišljamo o temeljnim pitanjima života. Osobito se to odnosi na pitanje smisla života, smisla boli i patnje te načina na koji se čovjek s njom suočava.

Postoji li Bog? To je jedno od najvažnijih pitanja koje osoba može razmotriti. Vjerujete li ili ne u Božju opstojnost ima goleme posljedice na vaš pogled na život, čovječanstvo, moralnost i sudbinu.

Povodom 6o godina od otvaranja Drugog vatikanskog koncila za Vatican News govori Luigi Bettazzi, jedini živući talijanski koncilski otac.

Odmak je oduvijek bio lijek. Odmak od drugih i odmak od sebe. Odmak izvana hodanjem i odmak iznutra šalom, ironijom i novim okvirom. Hodanje je škola odmaka.

Fra Karlo Balić razvio je mnogostruku i plodnu djelatnost na području mariologije i skotizma. S tih je područja objavio više studija, monografija, članaka i prikaza. Svrstavaju ga u redove vodećih svjetskih medijevalista, a istodobno je vrstan poznavatelj suvremene teologije i jedan od najuglednijih mariologa.

Trebamo li slušati srce da nas ono vodi ili i srce treba nekog vodiča koga će slušati, prema kojem će se usmjeravati? O tome poslušajmo promišljanje fra Ante Vučkovića.

Kada je Isus na pragu mladosti ostao u hramu, ušao je u razgovor s učiteljima. Pismo kaže da ih je pitao i slušao. To je opis susreta dviju generacija. Susret se dogodio u hramu. Uza sve generacijske razlike, zajedničko im je da se susreću u hramu i da su spremni pitati i slušati.

Ivan Krstitelj čovjek je za kojeg je Isus rekao da „između rođenih od žene ne usta veći“ (Mt 11,11). No Ivan nije toliko velik samo zato što je bio Isusov preteča, a ni zato što je ubijen zbog Božje riječi, nego zato što je posjedovao jednu važnu osobinu, na koju ukazuje i simbolika datuma njegove svetkovine.

“Problem nastaje kada Sinodalni put dolazi od intelektualnih, teoloških elita te se nalazi pod utjecajem izvanjskih pritisaka", rekao je papa

Silovanje je jedan od najgnjusnijih, najodvratnijih i najpodlijih zločina u ljudskom društvu. Često ga se kategorizira kao spolni zločin što

Pandemija je poput svojevrsnog „megafona“ jasnije iznijela na vidjelo neke probleme koji opterećuju suvremeno društvo i Crkvu u njezinu poslanju. Produbila je strah za sebe, za svoje bližnje, za posao i otvorila mnoga druga pitanja. Ponajprije ona o slobodi, granicama politike, ali i pitanja o Bogu, ulozi Crkve u pandemiji, smislu patnje i života... na koje autor nastoji odgovoriti.

Fabrice Hadjadj zasigurno je jedan od najutjecajnijih intelektualaca našeg vremena. Autor je desetak knjiga kršćanskog nadahnuća od kojih su mnoge prevedene i na hrvatski jezik. Ovom knjigom govori o tome kako danas u vremenu brzih promjena biti dobar evangelizator.

Neka nam ne dozlogrdi činiti dobro: ako ne sustanemo, u svoje ćemo vrijeme žeti! Dakle, dok imamo vremena, činimo dobro svima(Gal 6,9-10a).

Otkud potreba za kaznom i čežnja za odmazdom u teškim vremenima?
Kako je to neusklađena duša koja čezne za odmazdom Svevišnjega
i poseže za Najvišim kao najsnažnijom potvrdom?

Kršćanstvo je, preuzimajući elemente iz antičke prakse skrbi za samoga sebe, istodobno razvilo svoj način oblikovanja života. Asketski ideal tražio je otklon od usmjerenosti na samoga sebe. Valjalo je biti ponizan, jednostavan, umjeren, sućutan i nadasve voljeti drugoga, biti pozoran na potrebe rubnih.