Govor Bogu i govor o Bogu

Da bi naše svjedočenje bilo prikladno i uspješno nužno je da bude sasvim razumljivo i egzistencijalno, životno. I da ne govori o Božjim zahtjevima prije nego o njegovoj ljubavi.

Biti budan

Došašće oduvijek uključuje očekivanje, dolazak nečega novoga. I same mise zornice upućuju na to iščekivanje, na budnost i radost zbog susreta s Gospodinom.

Nitko kao Krist

Kod Platona i Cicerona čitao sam vrlo mudrih i divnih misli ali nikad nisam ni kod jednog pročitao: ‘Dođite k meni svi umorni i opterećeni', zapisao je sv. Augustin ističući Kristovu jedinstvenost.

Isus puno traži ali još više daje

Isus nije osudio bogatstvo već služenje bogatstvu umjesto Bogu. Ukazao je na to da novac i imetak mogu biti ozbiljne smetnje koje otežavaju put do Boga. No, bogatstvo također može biti i sredstvo služenja Bogu i bližnjemu.

Lica i naličja tolerancije

Vjera je privatna ali i javna stvar. U demokratskim društvima svaka osoba ili skupina može slobodno svjedočiti svoja vjerska uvjerenja i na javnim mjestima. Važno je da se pritom pridržava određenih pravila ponašanja i da se poštuju slobode i prava drugih ljudi.

Kako današnjem društvu govoriti o Bogu?

Novi načini govora o Bogu ne iscrpljuju se u komunikacijskim vještinama i suvremenim tehnološkim pomagalima već prvenstveno smjeraju na duhovnu i intelektualnu izgradnju evangelizatora ali i na što veće sudjelovanje svih vjernika u poslanju Crkve.

Gospodine, kome da idemo?

Vjerovati nipošto ne znači samo na intelektualan način prihvaćati Krista i njegov nauk. Vjerovati znači živjeti iz odnosa s njim; živjeti otvoren poticajima Duha Svetoga.

Kraljevstvo Božje raste u nama

Bez Boga čovjek ne gubi samo duhovnu stvarnost, već i ona materijalna postaje besmislena. Odbacujući njegovo gospodstvo čovjek se utječe drugim idolima, preuzima drugačija mjerila koja najčešće otvaraju vrata kaosu u različitim oblicima.

Živjeti vjeru

Vjera je odnos s Bogom i funkcionira samo kad se živi, kad je čovjek otvoren Bogu. Tad ga Bog mijenja, oplemenjuje i čini otvorenim, pomirljivim i susretljivim prema drugim ljudima.

Uzašašće Gospodinovo

Isus je svoje poslanje na zemlji izvršio i vratio se k Ocu. Uznesen je iz zemaljskog svijeta u nebeski svijet odakle je i došao. On na neki način spaja nebo i zemlju: u njemu je utjelovljeno nebo na zemlji i uzdignuta zemlja na nebu.

Bog je apsolutna ljubav

Time što 'napredni' ljudi odbacuju Boga ne postaju neovisni i slobodni, štoviše, tek onda postaju lovina različitih pseudobožanstava; tek onda su sposobni povjerovati u bilo što i svoj život oblikovati po kojekakvim kriterijima novih božanstava, kako im već egu odgovara.

Spašavati ili odbacivati svijet

Izloživši se zloći čovjeka i pobjedivši ju pružio nam je jedinstven primjer dobrote, nenasilja i predanosti Bogu, izvoru svega dobra. Usuđujem se reći da nikada u teoriji to ne bi mogao postići kako je to utjelovljenjem i životom, dakle, mukom, smrću i uskrsnućem postigao.

Iz odnosa s Bogom mijenjati svijet

Prof. dr. fra Ante Vučković predvodio je korizmenu duhovnu obnovu za mlade u katedrali sv. Stošije u Zadru. Izvještaj od održanoj duhovnoj obnovi u cijelosti prenosimo sa stranica Informativne katoličke agencije.

Prije govora o Bogu treba razgovarati s Bogom

Upravo tako polazeći od obične svakodnevice, međuljudskih odnosa, ali i najdubljih težnji ljudskog srca moguće je uspješno govoriti o Bogu, svjedočiti njegovu prisutnost u svijetu, stvarati mrežu dobrih odnosa, ambijent u kojem će se evanđelje utjeloviti.

Sinoda o sinodalnosti

Crkva je događaj Duha Svetoga, koji je pravi protagonist Sinode. Duh Sveti ne poništava već usklađuje različitosti čineći od njih jednu simfoniju, simfoniju služenja u radosti poslanja. Sinodalnost, dakle, nije uvođenje demokracije u Crkvu, natjecanje za veći 'broj ruku' koje o svemu odlučuju, već slušanje drugih u otvorenosti Duhu Svetomu kako bismo kroz molitvu i dijalog došli do sve većeg suglasja u odlukama koje se tiču dobra svih vjernika.

Kršćanstvo kao temelj i kriterij demokracije

Samo ljudi koji imaju zajedničke vrijednosti, pomoću kojih se stvara konsenzus, mogu i uspješno upravljati društvom. Ukratko, sasvim je naivno spašavati samo pande, činčile, leptire... a zanemariti čovjeka, njegovu duhovnu dimenziju o kojoj ovisi red ne samo u njemu i u društvu već i u cijelom svemiru.

Što je ostalo od kršćanstva u Europi?

Ponukani brzim promjenama koje duboko preoblikuju europsko društvo razmišljamo o modernom čovjeku i njegovim vrijednostima danas. Što se tiče religiozne dimenzije njegova života ona, kako vrijeme prolazi, izgleda sve poraznije.

Put do Boga

Pitanje Boga nadilazi mogućnosti koje pruža znanstvena spoznaja i njezini instrumenti proučavanja stvarnosti. Ono je više subjektivne nego objektivne naravi jer Bog se 'pronalazi' u odnosu a ne kao neki 'predmet' odvojeno od čovjeka.

Mržnja i njezine maske

Mržnja se na različite načine manifestira. Najčešće je dobro kamuflirana, a nekad je i nesvjesna. Prečesto se opravdava nekom kozmičkom pravdom / sudbinom ili jednakošću. Bilo kako bilo mržnja nepogrešivo urodi razornim posljedicama, za pojedinca ali i za društvo.

Gospodine, umnoži nam vjeru!

Iz jednog mita u kojem smo kroz znanost, koja kao samo što nije riješila sve naše probleme, bili proglašeni svemoćni, sad smo, čini se, upali u drugi mit o našoj bespomoćnosti pred ovim sve kompleksnijim svijetom.

Kritika prožeta ljubavlju

Zastane čovjek pred veličinom malenosti Božjega trubadura, Franje iz Asiza. Sve što je imao uložio je u neraspadljivo blago Bogu predanoga života koji stoljećima svijetli nesmanjenom jačinom kao nenametljiva inspiracija ljudima mnogih nacija, jezika i kultura. A prošlo je već 800 godina!

Romano Guardini: Sabranost

Krepost sabranosti znači da je kroz zalaganje, odgoj i iskustvo čovjeku postalo jasno da se život odigrava između nutrine osobnosti i izvanjskosti svijeta, između dubokoga središta i široke cjeline

Voljeti sve ili samo neke ljude?

Ništa nas ne čini sretnijima nego stav ljubavi prema svim ljudima, bili oni dobri ili zli. Život nije trgovina. Ljudima se ne pomaže da bi ih se kupilo, vezalo uz sebe i onda pobralo rezultate u kasnijim godinama. Ljubav se ne da ničim platiti.

Oholost i zavist dvije sestre blizanke

Ono što zavidnik ne podnosi je očitovanje drugačijeg života drugoga u njegovoj produktivnoj snazi. Dok umire od zavisti promatrajući onoga komu zavidi, subjekt zavisti prepoznaje implicitno – nikada si to ne priznajući – izvrsnost drugoga i muči se zbog nemogućnosti da ga u tome dosegne.

Crkva kao kritička snaga

Onaj tko živi s Crkvom u početku će biti nestrpljiv i nezadovoljan što ga ona uvijek odvraća od onoga što drugi žele. Vjernik će se čak osjećati zaostalim u odnosu na vladajuće mišljenje, koje je na prvi pogled uvijek suvremenije. No kad mu se skine povez s očiju, spoznat će kako Crkva one koji žive s njom uvijek oslobađa prokletstva vremena i vezuje ih za ono što je trajno.

800 godina Potvrđenog pravila sv. Franje

Pravilo ne shvaća evanđelje kao uputu na koji način treba živjeti zavjete, nego, prije svega, kao obećanje koje treba osloboditi izvornu snagu i učinkovitost evanđelja, tako da ono na što evanđelje poziva nije samo napisano, nego se i živi.

Paziti na riječi ali još više na djela

Premda su riječi manje važne od djela, ipak nisu nevažne. Njima možemo druge ljude ohrabriti ili im podrezati krila. Stoga je jako važno paziti na to da svojim riječima ne ograničavamo druge, osobito djecu, već da ih podržavamo u dobru i konstruktivno kritiziramo.

Licem u lice

Svijet koji je snažno obilježen tehnološkim razvojem sve više gubi izravni odnos licem u lice. Sve je više ljudi nesposobno prepoznavati emocije. Svoje i tuđe.

Strpljenje majka uspjeha

U vjeri možda i nedovoljno učimo o strpljivosti. Da, redovito učimo kako je Bog dobar i strpljiv u odnosu na nas i naše nedostatke. Međutim, trebamo i mi biti strpljivi u odnosu prema Bogu, osobito onda kad navru kojekakva pitanja a pravog odgovara niotkud.

Kuća blaženoga nemira

Vjera nije samo znanje o Bogu, da bi je lako provjerili, već odnos s Bogom. Vjera nije samo skup istina koje treba naučiti napamet i redovito ponavljati nego odnos s Bogom koji čovjeka vodi kroz život i usmjerava na zajedništvo s drugim ljudima.

Vjera koja izgrađuje odnose

Vjernik nije netko tko posjeduje neke odgovore koji drugi čovjek nema. Nije ni netko tko nema pitanja, sumnji. Još je manje netko tko daje unaprijed pripremljene odgovore na složena ljudska pitanja. Vjernik je tragatelj.