U 17. emisiji Jedno ti nedostaje portala Mreže riječi fra Ante Vučković i Stanko Stojić raspravljaju o tome kako naše predrasude i kriva uvjerenja mogu zatvoriti put Duhu Svetome.
Čitanja: Neodržive kletve (Mk 3, 20-30)
I dođe Isus u kuću. Opet se skupi toliko mnoštvo da nisu mogli ni jesti. Čuvši to, dođoše njegovi da ga obuzdaju jer se govorilo: »Izvan sebe je!« I pismoznanci što siđoše iz Jeruzalema govorahu: »Beelzebula ima, po poglavici đavolskom izgoni đavle.« A on ih dozva pa im u prispodobama govoraše: »Kako može Sotona Sotonu izgoniti? Ako se kraljevstvo u sebi razdijeli, ono ne može opstati. Ili: ako se kuća u sebi razdijeli, ona ne može opstati. Ako je dakle Sotona sam na sebe ustao i razdijelio se, ne može opstati, nego mu je kraj. Nitko, dakako, ne može u kuću jakoga ući i oplijeniti mu pokućstvo ako prije jakoga ne sveže. Tada će mu kuću oplijeniti!«
»Doista, kažem vam, sve će se oprostiti sinovima ljudskima, koliki god bili grijesi i hule kojima pohule. No pohuli li tko na Duha Svetoga, nema oproštenja dovijeka; krivac je grijeha vječnoga.« Jer govorahu: »Duha nečistoga ima.«
Prava rodbina Isusova (Mk 3, 31-35)
I dođu majka njegova i braća njegova. Ostanu vani, a k njemu pošalju neka ga pozovu. Oko njega je sjedjelo mnoštvo. I reknu mu: »Eno vani majke tvoje i braće tvoje, traže te!« On im odgovori: »Tko je majka moja i braća moja?« I okruži pogledom po onima što su sjedjeli oko njega u krugu i kaže: »Evo majke moje, evo braće moje! Tko god vrši volju Božju, on mi je brat i sestra i majka.«
Na kraju trećeg poglavlja Markova evanđelja čitamo kako ljudi bliski Isusu govore da je "izvan sebe", dok pismoznanci tvrde da je opsjednut Beelzebulom. Isus im, međutim, objašnjava izvor svoje snage. Kako naše predrasude i kriva uvjerenja mogu zatvoriti put Duhu Svetome? Po kojim kriterijima mjerimo jedni druge, i tko su uistinu naši bližnji? Postoji li grijeh koji ne može biti oprošten?