Posted by Knjiga „Govor o Bogu u društvu koje se mijenja“ autora doc. dr. sc. fra Ivice Jurića predstavljena je u utorak, 8. travnja 2025., u dvorani dr. fra Karla Balića u Franjevačkom samostanu o. Ante Antića na Trsteniku u Splitu. Predstavljači knjige bili su prof. dr. sc. fra Ante Vučković, mr. sc. Jure Ivić, prof. dr. sc. don Ivan Bodrožić te autor doc. dr. sc. fra Ivica Jurić. Predstavljanje je glazbeno animirao VIS Veritas aeterna, a programom je moderirao mr. sc. fra Jerko Kolovrat. Na početku programa u ime samostana pozdravne riječi je uputio doc. dr. sc. fra Domagoj Volarević, profesor liturgike na KBF-u u Splitu i gvardijan samostana o. Ante Antića. Uz pisanje i govor važno je da i svojim životom “nadopišemo“ riječi u životnu knjigu, istaknuo je fra Domagoj, izražavajući nadu da će knjiga doprinijeti tomu da još plodonosnije svjedočimo Boga u društvu u kojem živimo.
Dr. Vučković je istaknuo kako se u pozadini ove knjige radi o onima koji imaju iskustvo Boga i onima koji to nemaju. Nepromjenjivi Bog stoji u središtu društva koje se mijenja. Božje riječi su trajnije od prirodnih zakona. S mijenjanjem društva mijenja se i naš način shvaćanja Boga, svijeta i nas samih. Bog ostaje isti ali naš način govora o Bogu nužno je ovisan o sugovorniku kojem se obraćamo. Govoreći o sadržaju knjige dr. Vučković je, prema autoru, istaknuo neke važne načine preko kojih vjernik može doći do Boga a onda iz odnosa s njim oblikovati sve druge odnose. Odnos s Bogom gradi se prvenstveno preko slavlja sakramenata, zajedničke i osobne molitve ali i preko posta, odgovornog vršenja svojih dužnosti, obiteljskih i profesionalnih, služenja potrebnima i marginaliziranima u društvu. Do Boga se dolazi preko ljudi i obrnuto. Autor osobito ističe župu kao mjesto susreta, suradnje i dijaloga; prostor u kojem za svakog čovjeka treba biti mjesta, kako za praktične i distancirane vjernike tako i za sve brojnije tragatelje i one koji uopće nisu vjernici. Samo u susretu i suradnji s drugima moguće je razvijati sinodalnost, zaključio je Vučković.
Mr. Ivić je progovorio o temi pandemije COVID-19 o kojoj je riječ u prvom poglavlju knjige, ali se tema pod različitim vidovima obrađuje i kroz cijelu knjigu. Pandemija se u knjizi razumijeva kao kairos, znak vremena koji treba prepoznati i na njega adekvatno odgovoriti. Pandemija je u tom smislu poslužila kao jedna vrsta preduvjeta da se otvori pitanje o Bogu i o društvu, odnosno kao poziv na preispitivanje odnosa s Bogom i odnosā ljudi međusobno. Kako je pandemija različito utjecala na ljude tako i govor o Bogu različito utječe na ljude. U drugoj temi mr. Ivić je govorio o deset različitih načina govora o Bogu u modernom društvu, o kojima možemo čitati u drugom dijelu knjige.
Dr. Bodrožić je u ime izdavača Crkve u Svijetu govorio o tome kako riječ prenosi sadržaj naše nutrine. Sadržaj riječi Bog je neizreciv i neprolazan. Premda nadilazi naše sposobnosti spoznaje taj sadržaj uvijek iznova pokušavamo “upakirati“ u izrecivu, prolaznu ljudsku riječ. Bog je nepromjenjiv za razliku od nas ljudi koji se neprestano mijenjamo. Upravo nam naša promjenjivost može predstavljati problem u zadaći prenošenja vjere u Boga. Potrebno je stoga otkriti pravi način kako pristupiti čovjeku. Autor u knjizi govori da Crkva treba biti pozorna na čovjekova pitanja. To hoće reći da ne treba odgovarati prije nego se pitanja postave i problemi analiziraju. Crkva treba 'hvatati' priključak tražeći čovjeka koji se gubi u društvu. Važno je da to čini kroz konkretne aktivnosti tj. da egzistencijalnim govorom dopre do čovjeka i prati ga kroz promjene koje se događaju u društvu, zaključio je dr. Bodrožić.
Na samom kraju predstavljanja okupljenima se obratio i autor doc. dr. sc. fra Ivica Jurić. U svom govoru ukratko se dotaknuo aktualnih sekularističkih tendencija u društvu te onoga što Crkva kao zajednica vjernika može i treba učiniti da bi autentično živjela a onda i naviještala Božji primat i njegovu mjerodavnost za naš život. U tom smislu je pokušao orisati lik modernog, poželjnog vjernika (klerika i laika) za naše vrijeme. To je u prvom redu produhovljen, praktičan vjernik; vjernik koji uroni u Boga a izroni kod siromaha, siromaha kruha i duha. Vjernika koji nije netko tko posjeduje određene odgovore koje nitko drugi nema. Vjernika koji nije netko tko nema pitanja i sumnji. Još je manje netko tko unaprijed daje pripremljene odgovore na složena a često i nepostavljena ljudska pitanja.
Moderan vjernik je tragatelj. On nema toliko znanje koliko vjeru; ufanje da ga Bog prati i bdije nad njim u svim okolnostima života. Vjernik je, u tom smislu, poput zvijezde koja odsijeva tuđu svjetlost, koja svojim životom i darovima, koje je nezasluženo primio, svijetli drugima i ujedno ih upućuje na izvor - Svjetlo koje nema zalaska. Kao takav on je često nemiran čovjek koji traga neprestano za višim, boljim i dubljim shvaćanjem sebe, svijeta i Boga. On traži zajedno s drugima, preispituje se, traži Boga u dijalogu sa svakim dobronamjernim čovjekom. Strpljiv je prema sebi i drugima, ne uzbuđuju ga niti straše ljudi koji misle ili vjeruju drugačije od njega; on preuzima odgovornost za druge, za opće dobro, ne smatra da bi uvijek drugi trebali činiti dobra djela, brinuti se o ljudima u potrebi već se prvi angažira, izlaže, pretječe druge.
On je Božji čovjek koji se prije lišava suviška, što mu otežava tako uzvišenu zadaću svjedočenja, nego što prikuplja sve moguće i nemoguće kako bi bio dobar evangelizator. On je čovjek čija blizina oplemenjuje, čije riječi pletu gotovo nevidljivu mrežu dobrote koja dopire i do onih na rubu u egzistencijalnom smislu i vraća ih u život. On je čovjek koji upravo zato što razgovara s Bogom zna ljude slušati i biti obziran prema njima; ne žuri tražeći odmah krivca zbog neke nevolje i patnje već zna biti sućutan i solidaran. Takve vjernike Crkva danas najviše treba, zaključio je fra Ivica Jurić, zahvaljujući svima koji su doprinijeli kako prijevodu knjige s engleskog jezika na hrvatski tako i tiskanju i predstavljanju.
Fra Valentino Radaš
Foto: fra Mate Šakić