Čudesni svijet volontiranja

BogoslovPosted by

Tko se nikada nije odvažio dati od svoga nizašto, ne može razumjeti neobični svijet volontiranja. No, takvih je ljudi malo. Većina kad-tad u svome životu dobije prigodu da dijeli svoje bez ikakva očekivanja. I većina to učini. Čovjek je biće koje teško može zatomiti svoje iskonsko nagnuće prema dobru. No, ne opažaju svi što se događa u svijetu volontiranja. To je samo jedan od razloga zašto je volonterska akcija 72 sata bez kompromisa dobro došla.

Idemo redom.

Volontirati znači iskusiti svijet na neuobičajen i nesvakidašnji način. Volontirati u 72 sata bez kompromisa znači upustiti se u avanturu čiji ishod nije poznat na početku. Volontirati bez kompromisa znači pristati na iznenađenje. Kao da kažem: iznenadite me, otkrijte mi svijet koji ne poznajem i pokažite mi što čuči u meni, a čega nisam svjestan. Iznenadite me! Za to sam spreman dati od svoga. Činit ću dobro, a vi me iznenadite dobrom koje još nisam iskusio.

Volontiranje je privilegij. Netko ima sposobnosti, snage i vremena koje želi pokloniti nekom nepoznatom. Nizašto. Besplatno. Bez nekog interesa i bez nekog posebnog razloga. To radi samo zato jer ima, može i hoće. Volontiranje počiva na dobroti koja je u stanju darivati besplatno. Zapravo, počiva na preobilju dobrote. Ta se dobrota prelijeva preko svoje posude.

Volontiranje je povezanost s drugima. Kad uđem u volontersku akciju, pristajem na to da ću tamo biti s nekim drugim ljudima. Bit će tko bude. Ne biram ih. Ni oni mene. Nađemo se zajedno oko nekog projekta i oko nekih drugih ljudi. I to je dovoljno. Kada se odlučim i krenem, znam da će biti ljudi s kojima ću moći nešto zajedno napraviti i da će biti nekih koji će imati neke koristi od moga vremena, rada i radosti. Volontiranje otkriva kako ima više ljudi i više dobrota nego što sam ih do sada susreo.

Volontiranje je klijalište dobrih priča. Kad god ljudi daju drugim ljudima nešto što imaju, mogu i hoće, a da za to ne traže ništa zauzvrat, uvijek se dogodi da sami budu obdareni. Ima mnogo priča o tom što su dobili i čim su bili obdareni volonteri koji su besplatno davali drugima. To su neplanirane priče. Ljudske. Tople. Duboke. Dobre. Priče koje se pamte. Neke nadžive i one koji ih pričaju i one koji su u pričama glavni junaci.

Zato je važno krenuti u volontiranje otvorenoga srca. Otvoreno srce čini dobre stvari zato što su dobre i zato što čine dobro drugima. I valja imati otvoreni um. Otvoreni um razumije što se događa na nevidljivoj razini. Opaža odnose, promjene, radost, otvaranje drugih srdaca. Otvoreni um razumije da u svijetu ima više dobrote nego što je svijet vidi. Otvoreni um opaža kako Bog djeluje u svijetu. Nevidljiv, a prisutan.

Volontiranje traži i otvorene oči za nove priče. Volontiram i sudjelujem u nekoj sasvim novoj i neočekivanoj priči i pratim je. I odjednom se otkrijem u priči koja me iznenađuje, nadilazi i obogaćuje. Te priče mogu dijeliti dalje. Nekim drugim ljudima. Poznatim i nepoznatim. I one će pokrenuti druge na volontiranje i stvaranje drugih priča. I tako ćemo volontirati i ulaziti u priče, a potom izlaziti iz priča i susretati druge u njihovoj zbilji, pomagati im jer nam je dano da možemo i hoćemo, a oni će nas opet uvesti u nove priče. I tako u nedogled. Davat ćemo od svoga drugima, a oni će nam poklanjati priče i hraniti našu glad za dobrotom i dobrom riječi.

Tko se odvaži na volontiranje ulazi u svijet u kojem vrijede posebna pravila:

– Blaženije je davati nego primati. (Dj 20, 35)

– Tko ište, prima, tko traži, nalazi, onomu koji kuca otvorit će se. (Mt 7,8)

– Dajite i dat će vam se: mjera dobra, nabijena, natresena, preobilna… (Lk 6, 38)

72 sata bez kompromisa ima puno projekata i umije predviđati događaje, ali jedva sluti koliko li će samo priča nastati u njima. I o tom će biti puno priča kad završi volonterski tjedan, a volonteri počnu u riječi sabirati darovano.

fra Ante Vučković

Izvor: http://72sata.hr