Posted by Sve što treba znati o jednoj osobi sazna se samo iz jednog odgovora na pitanje što najviše cijeni, koga štuje, što stavlja u središte svog života (Paul Tillich). Unatoč svom obrazovanju, materijalnom i društvenom statusu sve ostalo u životu posljedica je tog temeljnog, određujućeg izbora. Naši stari, mudri ljudi znali su u svim okolnostima, a osobito u slučaju braka, važnih ekonomskih ili državnih poslova, mogućeg prijateljstva..., uvijek priupitati: "Vjeruje li on/a u Boga?" Pozitivan odgovor donosio je sigurnost, povjerenje i suradnju a negativan sumnju i odbijanje. Nije to pitanje bilo neprikladno i suvišno, kako neki danas to smatraju. Odgovor na to pitanje mnogo je govorio i govori o osobi.
Vjera u Boga ne čuva samo vjernika od besmisla života nego čuva i zajednicu, društvo u cjelini. Odbacivanje pak Boga odbacivanje je temelja na kojem zajednica počiva.
Drugim riječima, nema bratstva među ljudima bez priznanja zajedničkog Oca. Nema ni jednakosti bez priznanja jednakog dostojanstva svim ljudima, i čuvanja istoga od začeća do prirodne smrti. Iz koncepta bratstva, dakle, proizlazi jednakost. Braća, dakako, nisu uvijek ista po sposobnostima ili ulogama, ali su jednaka u dostojanstvu. Jednako vrijedi i za sve ljude: različiti smo po talentima i okolnostima života, ali smo svi jednako vrijedni jer imamo istu ljudsku prirodu i isto božansko podrijetlo. To je srž ljudskih prava koje nisu nikakav dar države, nego su posljedica činjenice da smo ljudi.
Država nam ne daje nego priznaje ljudsko dostojanstvo i jamči jednakost koja iz njega proizlazi.
Važnost slobode
Sloboda, kao treći element važan za našu egzistenciju, je prostor u kojem se to naše "biti brat drugom čovjeku" i jednakost ostvaruju. Ukratko, bez slobode, bratstvo se pretvara u prisilu, a jednakost u društvo s članovima prvog i drugog reda. Sloboda pruža čovjeku mogućnost da izabere dobro, da gradi zajedništvo i da se u interakciji s drugima razvija. Sloboda, dakako, nikada ne smije biti izlika za samovolju. Naprotiv, treba biti ukorijenjena u odgovornosti prema drugima i svemu stvorenom, u priznanju da sam slobodan tek kad i moj brat, svaki čovjek, uživa istu slobodu. Sloboda je prevažna i o njoj, tj. izgradnji slobode se premalo govori. Možda se ona po nekima podrazumijeva i postaje nekom inercijom sastavni dio osobe kad odraste.
Uzimajući u obzir rezultate takve inercije tj. posljedice slobodnog odgoja bolno postajemo svjesni kako je neophodno odgajati slobodu da bi je odgovorno koristili.
Danas se općenito previše govori o različitim pravima a premalo o odgovornosti koja je neodvojiva od prava. Nadalje, u posljednje vrijeme možda i previše pažnje posvećujemo različitim kataklizmama, posljedicama prirodnih katastrofa zaboravljajući pritom na posljedice ljudskog destruktivnog djelovanja. Ljudsko djelovanje je neusporedivo opasnije za čovjeka od djelovanja prirode. Što su prirodne katastrofe u prošlom stoljeću u usporedbi s npr. „komunističkom borbom za malog čovjeka" u ime koje je ubijeno preko sto milijuna ljudi?! Kritički promatrajući stanje u društvu, neovisno o medijskim opinion makerima, možemo se zapitati koliko danas ljudi stradava zbog prirodnih nepogoda a koliko zbog posljedica, redovito ratova i različitih nasilja koje prouzrokuje čovjek. Nije, dakako, isključena mogućnost da i čovjekovo djelovanje, osobito na nekim područjima ima direktan utjecaj i na prirodne katastrofe.
Sloboda se izgrađuje
Sloboda je veliki dar ali i velika odgovornost. Dar je to koji ne podrazumijeva automatsku sposobnost korištenja od onoga koji dobije taj dar. Za tu sposobnost treba se osposobiti. Prva zapreka je mišljenje se ne treba uopće truditi - dovoljno je samo biti slobodan da sloboda bude ispunjena. Ali čim ispunjena. To je ključno pitanje na koje svatko mora dati svoj odgovor. Naime, nije svejedno čime se sloboda ispunja: radom li neradom, redom ili kaosom, stjecanjem vrline ili gubljenjem u degradaciju.
Iz neodgovorne slobode proizlaze mnogi problemi u našem društvu.
Od načina shvaćanja slobode ovisi i način njezina življenja. Mnogi se smatraju slobodnima u svojoj zarobljenosti. Da se to ne bi i nama dogodilo učiti nam je od najboljih poznavatelja duše. Jedan od njih je i Nikolaj Berdjajev, poznati ruski filozof i teolog, koji govoreći o slobodi jasno razlikuje uređenje od oslobođenja kaosa u sebi i, posljedično, oko sebe: „Mnogi među vama rado govore o slobodi i oslobađanju. Ali tko se kod vas oslobađa, o čijoj slobodi govorite, postoji li za vas subjekt slobode? Oslobađanje kaotične stihije nije oslobađanje čovjeka: kaotična stihija ne može biti subjekt oslobođenja, ona je izvor porobljavanja (…) Oslobođenje čovjeka, njegove osobnosti, zapravo je oslobađanje iz ropstva kaosa, a ne oslobađanje kaosa i stihije u čovjeku“. Istinsko oslobođenje podrazumijeva suradnju s Bogom, askezu i samodisciplinu a ne grozničavo i neodgovorno proširenje područja slobode.
fra Ivica Jurić
List Marija