Posted by Smrt! Tajna nad tajnama svakom čovjeku, premda je tako prisutna u našoj svakodnevici. Tko još želi misliti o njoj, neprijateljici života! Kad god pokušam o njoj misliti, shvatim da ljudske misli ne mogu misliti smrt. Jer je ona i protiv misli. Kako misliti i shvatiti da me nestane možda već sutra? Kako zamisliti da će mi se oči ugasiti, ruke i noge usahnuti, jezik zanijemiti, osmijeh s lica nestati, srce prestati voljeti? Kako misliti da će mi se i misli utrnuti? Kako prihvatiti da one koje ljubim neću više nikada moći voljeti? Kako prihvatiti da one koje volim neću nikada više moći vidjeti, dotaknuti, zazvati imenom, poljubiti najnježnijim poljupcem? Je li moguće da to bude istina o čovjeku? Ne! U meni i u svakom čovjeku nastaje pobuna i krik: Ne! To je tek naličje života.
Sada znam: ostalo mi je samo ono što sam drugima dao. Ostala mi je samo ljubav. Ne mogu više zadržati ni tako malo fizičkoga kao što je ovo krhko tijelo.
fra Ante Grbeš, iz knjige Ulomci duše
*******************************
Smrt! Tajna nad tajnama. Kad pomisliš da nas može nestati već sutra, vrijednosti se izokreću. Mnogošta postaje bezvrijedno, puno toga smiješno: razgovori koje ljudi vode, problemi koji ih zaokupljaju, ciljevi na koje se troše.Tek čovjek suočen sa smrću postaje svjestan dragocjenosti života. Najednom zamjeti da mu stvari više ne znače ništa a čovjek uz njega sve.
Budimo blizu već sada onima za čijom ćemo blizinom čeznuti , čovjeku, da se ne pretvorimo u pusti otok, Bogu, da nas prenese jednom preko provalije smrti.
Čovjeku i Bogu da u vječnosti ne budemo sami.
fra Ante Grbeš - iz knjige Ja Ti vjerujem