Prvi korak da promjeniš drugog čovjeka koji je u nečemu zarobljen jest - zavoli ga. To znači imaj samilosti prema njegovoj nemoći, nesposobnosti da shvati koliko te muči. On je "bolesnik". Uvijek razmišljaj i shvati da psihički bolesnog svi žalimo i nitko ga ne osuđuje. I somatski bolesnog svi žalimo. Nitko nema ništa protiv njega, ljubimo ga i volimo ga, dok duhovne bolesnike, oni koji su zločesti, svi osuđuju. Psihički bolesnog čovjeka nikad ne osuđujemo, a možda je krivnja i na njemu. A za duhovno bolesnog nemamo razumijevanja. Spremni smo mu odsjeći glavu, staviti ga u tamnicu, tući, kazniti. Gdje je tu normala?
Pokazalo se da je čovjek vrlo malo sposoban biti slobodan zato Isus kaže;
„Ja sam došao, ne suditi, nego spasiti“. Mi ljudi stalno sudimo ljude.
Ja bi volio vidjeti, tko je to slobodan od ljudi.
Tako smo malo slobodni. Ja svaki dan se iznova pitam, zašto danas nisam radio ono što je trebalo, a zašto sam uzeo to što ne valja, a zašto sam to trebao reći?
Točno vidiš, nisi htio, događa se.
Ljudi su oko tebe u biti su dobri, ali zlo je uništilo sposobnosti da budu dobri u svome životu i to je muka.
Ljudi povrijede jedni druge, i okrivljuju ih zato što su ih povrijedili i okrivljuju ih za njihovo određeno stanje. To je rana koja krvari. Čovjek ne može željeti činiti zlo on želi nešto dobro ali....
Potrebno je i tu napraviti kopernikanski obrat.
Kako ljubiti ?
1. Pronađi u tom čovjeku da i on želi biti dobar, vječan, vrhunski čovjek i on bi htio doći u nebo, uživati život, a ne može. Shvati on ne može, on je patnik. Ljubi ga, ljubi. Traži argumente da ga shvaćaš, da ga ljubiš dok ne osjetiš da ti se srce otvorilo za njega i da ga više ne možeš suditi, nego da ga možeš opravdati.
2. Počni Bogu zahvaljivati za tog čovjeka, ako je Bog tebe stavio u blizinu tog čovjeka, zato da tebe promjeni. Shvati, ti se moraš mijenjati kraj njega. Pomažući njemu ti najviše pomažeš sebi.
3. Bog ima povjerenja u tebe da ga možeš promijeniti, zato ti ga je dao. Nikad nemoj pomisliti, tu ja ne mogu ništa. To nije istina. Ako je Bog nekog dao tebi, ti ga sigurno možeš ozdraviti. Zahvaljuj Bogu za sve moguće dimenzije oko njega. Dok ga ljubiš i zahvaljuješ, u tebi će se topiti onaj bijes prema njemu i osuđivanje.
Ja ti opraštam, ja te razumijem, ja ti nikada suditi neću, razumijem tvoju patnju, vjeruj, ljubit ću te do kraja. Razumijem te, zlo te je uhvatilo i ti ne možeš iz te mreže van.
4. Tako bi volio da mi oprostiš, jer te nisam razumio, jer na meni gori bijes na tebe.
Ja još uvijek mislim, ti bi mogao postati bolji, a nećeš. Oprosti mi.
Meni oprosti, što stalno mislim, sva je krivnja na tebi.
Što te stalno i u srcu i u riječima osuđujem i osuđujem.
Oprosti što sam tako ohol, što u sebi mislim, ja sam u redu, samo ti nisi, a mi se oboje moramo mijenjati.
Svaki u svome biću.
Oprosti mi.
Ovo čini, ovu makroterapiju i vidjet ćeš, što više rasteš ti pobjeđuješ njegovo zlo, i on se vraća preobražen i ti isto. Na ovakav način, ti možeš na duhovnoj razini promijeniti svakoga da postane human, dobar, čestit, da razumije.
To pomaže samo ako prakticiraš, a ne ako imaš zapisano u bilježnici.
Barem 5-6 puta na dan to prakticiraš.
Ti se time mijenjaš.
Time što se ti mijenjaš, za njega si sad upaljena svjetiljka.
Ovo nije teorija nego praksa.
dr. Tomislav Ivančić (transkript)
Izvor: Zajednica Molitva i Riječ - ZMiR