Posted by Evanđelja dana i kratko razmišljanje (Iv 13,16-20)
(Četvrtak četvrtoga vazmenoga tjedna)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Pošto Isus opra noge učenicima, reče im:
»Zaista, zaista, kažem vam:
nije sluga veći od gospodara
niti poslanik od onoga koji ga posla.
Ako to znate, blago vama
budete li tako i činili!«
»Ne govorim o svima vama!
Ja znam koje izabrah!
Ali — neka se ispuni Pismo:
Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže.
Već vam sada kažem,
prije negoli se dogodi,
da kad se dogodi
vjerujete da Ja jesam.
Zaista, zaista, kažem vam:
Tko primi onoga kojega ja šaljem,
mene prima.
A tko mene primi,
prima onoga koji je mene poslao.«
Riječ Gospodnja.
***
Svaka riječ može se protumačiti dodatnom riječju. Ali riječ je najjasnija kada se protumači događajem. Tada možemo reći da se riječ ispunila. A kada je ta riječ zapisana onda kažemo da se ispunilo Pismo. U današnjem odlomku iz Evanđelja imamo i jedno i drugo. I rečenicu: „neka se ispuni Pismo“ i Isusove riječi izgovorene u datom trenutku: „Već vam sada kažem prije negoli se dogodi, da kad se dogodi vjerujete da Ja jesam“. Ispunjenje i pisane i izgovorene riječi dokaz je da je Isus Istina. No riječi o kojima se ovdje radi takve su naravi da ih Isus ne može ispuniti sam.
Nakon što je učenicima oprao noge rekao im je da sluga nije veći od gospodara, niti poslanik od onoga koji ga je poslao. U društvu ne samo „onoga vremena“, odnosi među ljudima funkcioniraju tako da onaj tko je na nižem položaju služi onomu tko je na višem. Isus, međutim, postupa obratno. On je gospodar koji slugama pere noge, i učitelj koji svojim učenicima kaže da će oni koji vjeruju u njega činiti i veća djela nego što ih je on činio (Iv 14,12). Isus u odnosu na učenike nije time prestao biti veći nego im je pokazao kako svaki čovjek treba živjeti svoju veličinu.
I sada dolazi naš dio ispunjenja Isusove riječi. On je rekao: „Ako to znate, blago vama budete li tako i činili!“, i odmah nadodao da svi neće tako činiti, nego će ga baš netko od njegovih učenika izdati i tako ispuniti Pismo, konkretno Psalam 41 u kojem se nalaze riječi: „Koji blaguje kruh moj, petu na me podiže.“
Čitamo li sve te Isusove poruke u užem kontekstu neposrednih događaja njegove muke, smrti i uskrsnuća, lako ćemo prepoznati tko je i kako ispunio ovu ili onu Isusovu riječ. Ali to što je Isus govorio svojim učenicima kad im je oprao noge na posljednjoj večeri ne odnosi se samo na njih. Te riječi upućene su svim naraštajima njegovih učenika, pa i nama danas. Zato spada na nas da se odlučimo koju ćemo riječ Pisma ispuniti događajima vlastitoga života. Na nama je na koju ćemo se stranu svrstati. Na stranu onih koje Isus naziva blaženima jer čine onako kako je on učio i činio, ili na stranu onih koji tako ne čine pa ispunjavaju one manje lijepe rečenice Svetoga Pisma.
Ovaj svoj govor Isus zaključuje poslanjem kojim riječi, koje je govorio, upućuje preko svojih učenika ljudima svih vremena i svega svijeta. On šalje svoje učenike s takvim ovlastima da tko njih prima to je kao da prima i samoga Isusa i onoga tko je njega poslao, to jest Oca nebeskoga. Kada Isus govori o svom poslanju od Oca, onda on istodobno izražava i svoj odnos s Ocem i svoj odnos s ljudima. Isto vrijede i za njegove učenike. Kada su poslani propovijedati evanđelje drugim ljudima, onda to poslanje uključuje odnos i s onim tko ih je poslao i s onima kojima su poslani. Zato, da bi svoje poslanje ispunili kako treba, potrebno je da učenici imaju dobar odnos i s jednom i s drugom stranom svoga poslaničkoga zadatka. Trebaju ostati čvrsto povezani s Isusom koji ih šalje i dobrohotni prema onima kojima su poslani.
U ovom kontekstu ne možemo, a da ne spomenemo današnji blagdan Svetoga Dujma, glavnoga zaštitnika grada Splita. U Splitu i cijeloj Splitsko-makarskoj nadbiskupiji, gdje se ovaj dan slavi kao svetkovina ili blagdan, čita se u misi jedan drugi odlomak iz evanđelja, ali koji je bitno povezan s današnjim svagdanjim misnim evanđeljem. Radi se o odlomku iz Evanđelja po Luki (10,1-9), u kojem se govori o tome kako Isus šalje ne samo Dvanaestoricu, nego i drugu sedamdeset i dvojicu učenika „dva po dva pred sobom u svaki grad i u svako mjesto kamo je kanio doći.“ I prvo što ti Isusovi poslanici trebaju reći u svakoj kući u koju uđu jest pozdrav: „Mir vama!“. Kako će se ta riječ ispuniti ovisi dalje o ukućanima. Oni odlučuju hoće li se svrstati među prijatelje ili neprijatelje mira. A mirotvorci, bez obzira na to kakav će biti odgovor onih kojima su poslani, „zvat će se Sinovima Božjim“ (Mt 5,9). To je titula koju Isus Krist Sin Božji nesebično dijeli svima koji mu se suobliče svojim mirotvornim životom. Radosni smo što je jedan od takvih suobličenika Sinu Božjemu i naš biskup i mučenik Sveti Dujam, svjedok vjere u Krista i čvrsta nada Splita.
fra Domagoj Runje