Posted by Evanđelje dana i kratko razmišljanje (Iv 12,44-50)
(Srijeda četvrtoga vazmenoga tjedna)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Povika Isus:
»Tko u mene vjeruje,
ne vjeruje u mene,
nego u onoga koji me posla;
i tko vidi mene,
vidi onoga koji me posla.
Ja — Svjetlost — dođoh na svijet
da nijedan koji u mene vjeruje
u tami ne ostane.
I sluša li tko moje riječi, a ne čuva ih,
ja ga ne sudim.
Ja nisam došao suditi svijetu,
nego svijet spasiti.
Tko mene odbacuje
i riječi mojih ne prima,
ima svoga suca:
riječ koju sam zborio —
ona će mu suditi u posljednji dan.
Jer nisam ja zborio sam od sebe,
nego onaj koji me posla — Otac —
on mi dade zapovijed
što da kažem, što da zborim.
I znam:
zapovijed njegova jest život vječni.
Što ja dakle zborim,
tako zborim
kako mi je rekao Otac.«
Riječ Gospodnja.
***
Postoje trenuci kada Isus svojim slušateljima ne govori običnim razgovornim tonom, nego doslovno usklikuje i povikuje ono što želi reći. Tako je jednom u Hramu kad se neki jeruzalemci sumnjali u to da je on Krist-Mesija, jer su znali odakle je, a za Mesiju se to po njihovu mišljenju neće znati, Isus povikao:
“Da! Poznajete me
i znate odakle sam!
A ipak ja nisam došao sam od sebe:
postoji jedan istiniti koji me posla.
Njega vi ne znate.
Ja ga znadem
jer sam od njega
i on me poslao.” (Iv 7,28-29).
Onda je drugi put posljednjega dana Blagdana sjenica opet povikao u Hramu:
„Ako je tko žedan, neka dođe k meni!
Neka pije koji vjeruje u mene!“ (Iv, 7,37).
A jedna od tih zgoda kada Isus povikuje odnosi se na čitav završni odlomak dvanaestoga poglavlja Evanđelja po Ivanu, tj. današnje misno evanđelje. U ovom odlomku sažeto je nekoliko tvrdnji koje je Isus prethodno više puta iznosio svojim sugovornicima.
Isus najprije kaže „Tko u mene vjeruje, ne vjeruje u mene, nego u onoga koji me posla“ a to znači da vjerovati u njega nije odnos koji uključuje samo dvije osobe: vjernika i Isusa. Vjerovati u Isusa znači biti uključen u odnos s onim koji ga je poslao. Vjerovati u Isusa puno je više nego imati povjerenje u nekog dobrog čovjeka. Vjerovati u Isusa znači vjerovati u Boga. Susresti Isusa znači susresti Boga. Vidjeti Isusa znači vidjeti Boga.
Zatim Isus ponavlja da je on Svjetlost koja je došla na svijet. Taj pojam ima veoma praktično značenje. Važno je primijetiti da Isus, kada govori o Svjetlosti, u prvi plan ne stavlja neku teoriju nego praktična djela. Sjetimo se onih riječi iz njegova noćnoga razgovora s Nikodemom:
„Uistinu, tko god čini zlo,
mrzi svjetlost i ne dolazi k svjetlosti
da se ne razotkriju djela njegova;
a tko čini istinu,
dolazi k svjetlosti
nek bude bjelodano
da su djela njegova u Bogu učinjena.“ (Iv 3,20-21)
Tako i ovdje, nakon što je za sebe rekao da je Svjetlost, Isus govori o slušanju i čuvanju, tj. vršenju njegove riječi. Tko samo sluša, a ne vrši riječ koju je čuo, ostaje u tami. Isus ne bi bio vjerodostojan kad bi za sebe samo govorio da je Svjetlost. Isus nije samo govorio, on je pokazao da je Svjetlost. A to je pokazao svojim životom i djelima. On nije samo riječ. On je utjelovljena riječ.
Ovdje je dobro primijetiti da se naš današnji odlomak iz Evanđelja nalazi neposredno prije opisa posljednje večere na kojoj je Isus oprao noge svojim učenicima i prosvijetlio ih svojim primjerom da i oni tako trebaju činiti jedni drugima. Svjetlost ne bi bila svjetlost kad se ne bi vidjela i kad ne bi obasjavala sve oko sebe.
Isus u ovom odlomku ponavlja i to da nije došao suditi svijetu, nego ga spasiti. On je došao spasiti svakoga čovjeka, a svaki čovjek na kraju presuđuje sam sebi već prema tome vrši li ili ne vrši njegovu riječ. A tu riječ, kako sam kaže, Isus ne zbori sam od sebe, nego zbori onako kako mu je rekao Otac. Isus, dakle, nije tek jedan od mnogih učitelja koji o Očevoj riječi govori neko svoje tumačenje. Između Isusove i Očeve riječi stoji znak jednakosti.
Na kraju uočimo da za Očevu riječ koju zbori Isus ovdje upotrebljava pojam zapovijed. Možda nam izraz „zapovijed njegova jest život vječni“ gramatički na hrvatskom jeziku zvuči malo neobično. Ali, kad znamo da je zapovijed način na koji Bog izražava svoju volju to je kao da Isus kaže: Bog hoće da se svi ljudi spase i uđu u vječni život. Upravo tu Božju volju Isus ispunjava kao Svjetlost koja je došla na svijet da svi koji u njega vjeruju iziđu iz tame.
fra Domagoj Runje
Foto: https://www.pexels.com/