Nitko ne dolazi Ocu osim po meni

BogoslovPosted by

Evanđelje dana i kratko razmišljanje (Iv 14,1-6)

(Petak četvrtoga vazmenoga tjedna)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima:

»Neka se ne uznemiruje srce vaše!

Vjerujte u Boga

i u mene vjerujte!

U domu Oca mojega ima mnogo stanova.

Da nema, zar bih vam rekao:

‘Idem pripraviti vam mjesto’?

Kad odem i pripravim vam mjesto,

ponovno ću doći i uzeti vas k sebi

da i vi budete gdje sam ja.

A kamo ja odlazim, znate put.«

Reče mu Toma:

»Gospodine, ne znamo kamo odlaziš.

Kako onda možemo put znati?«

Odgovori mu Isus:

»Ja sam Put i Istina i Život:

nitko ne dolazi Ocu osim po meni.«

Riječ Gospodnja

***

U Evanđelju po Ivanu dosta prostora dano je nizu Isusovih govora na posljednjoj večeri uoči njegove muke i smrti. Svi ti govori zvuče kao da su izrečeni iz perspektive njegova uskrsnuća. Tako i u današnjem odlomku njegove riječi zvuče kao da dolaze iz vječnosti koja je puna mira i spokoja. Tim mirom Isus želi ispuniti i srca svojih učenika, jer je mir prepoznatljivi znak vjere u Boga. Ni u najvećim potresima kad se sve izvanjsko raspada i ruši vjernik se u dubini srca ne uznemiruje, jer zna da je Bog veći i jači od svega i od svih. Veći je čak i od našega srca (usp. 1 Iv 3,20).

Zato Isus mirno govori o svom odlasku s ovoga svijeta da kod Oca pripravi mjesto za svoje učenike, a oni bi trebali znati da on to govori o svojoj smrti, uskrsnuću i uzašašću. Govoreći o svom odlasku Isus govori i o svom ponovnom dolasku kada će svoje učenike uzeti k sebi i odvesti ih u dom Oca u kojega ima mnogo stanova. To Isusovo uzimanje učenika k sebi možemo razumjeti i kao pojedinačni sud na kojem će se svaki čovjek predstaviti pred Bogom u trenutku vlastite smrti, ali i kao Isusov slavni dolazak na kraju vreménā kada će opet doći u slavi suditi žive i mrtve. U svakom slučaju, Isus kaže učenicima da oni već znaju put onamo kamo on odlazi.

Međutim, kao i više puta do sada, njegovi učenici ne razumiju potpuno što Isus govori, pa ga jedan od njih, sumnjičavi Toma pita: „Gospodine, ne znamo kamo odlaziš. Kako onda možemo put znati?“

Isus njemu i ostalim učenicima odgovara što može izravnije. Isus i nitko drugi jest Put, Istina i Život i nitko ne dolazi Ocu osim po njemu. On je jedini način spoznaje i gledanja Oca. Istu misao evanđelist Ivan izrazio je već u proslovu Evanđelja kada je napisao: „Boga nitko nikada ne vidje: Jedinorođenac – Bog – koji je u krilu Očevu, on ga obznani.“ (Iv 1,18).

Isus je Put spoznaje Boga jednako kao što je i vrata ovcama (Iv 10,9) kroz koja se ima jedini ispravan pristup u Božje stanove. On je Istina, što znači da istina nije samo neka informacija koja se može posjedovati, nego je Istina živa osoba koju se može upoznati samo u zajedničkom životu. I na koncu, Isus je Život zato što je jedno s Ocem, izvorom života, i stoga može onima koji ga slijede dati život u izobilju.

Sve navedene tvrdnje u kontekstu svijeta u kojem živimo slijevaju se u sljedeći zaključak: Bogu se može iskazivati štovanje i služiti mu na različite načine, ali upoznati Boga i živjeti u zajedništvu s njime može se jedino po Isusu Kristu. Činjenica je da na svijetu postoje različite religije i „Katolička crkva ne odbacuje ništa što u tim religijama ima istinita i sveta.“. Baš tako kaže Deklaracija „Nostra Aetate“ Drugoga vatikanskoga koncila o odnosu Crkve prema nekršćanskim religijama. Ali Crkva, nastavlja ista deklaracija „bez prekida naviješta Krista ‘koji je put i istina i život’ (Iv 14,6) u kojemu ljudi nalaze puninu religioznoga života i u kojem je Bog sve sa sobom pomirio.“

fra Domagoj Runje