Posted by U subotu, 16. rujna 2017., u crkvi Presvetog Otkupitelja na splitskom Trsteniku u sklopu euharistijskog slavlja u ruke provincijala fra Joška Kodžomana svečane zavjete su položila četiri brata franjevca: fra Marko Đerek (Split), fra Darijo Sinković (Gradac n/m), fra Milan, koji uzima redovničko ime Ignacije, Sladoja (Sinj) i fra Dražan Tadić (Otok). U ulozi svjedoka bili su fra Domagoj Runje – gvardijan samostana o. Ante Antića na Trsteniku i fra Ivan Maletić – definitor i magistar bogoslova koji studiraju u Zagrebu.
Osim njih svetom misnom slavlju i obredu zavjetovanja prisustvovali su i magistar bogoslova fra Ivica Jurić, duhovnik bogoslova fra Bože Vuleta, meštar novaka fra Jure Šimunović, te dvadesetak braće svećenika. Uz zavjetovanike su bili ostala braća bogoslovi, časne sestre, mnogobrojna rodbina, prijatelji, bogoslovi drugih provincija i dijeceza, kolege studenti i mnogi drugi… Prvo čitanje pročitao je fra Milan Sladoja, otpjevni psalam pjevali su fra Darijo Sinković i fra Toni Šimunović Erpušina, a redak prije Evanđelja fra Marko Đerek. Pjevanje je predvodio Zbor bogoslova Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja, a na orguljama je svirao fra Frano Bosnić.
Poslije čitanja Evanđelja o. Provincijal je upitao kandidate: „Pradraga braćo, što tražite od Boga i od njegove Crkve?“, na što su oni odgovorili „da zavjetujući Pravilo i život u Redu manje braće možemo slijediti nauk i stope Gospodina našega Isusa Krista sveto djelujući do smrti“.
Na početku propovijedi provincijal fra Joško Kodžoman istakao je kako „vjera u Isusa Krista, Boga, koji se utjelovio, koji je postao čovjekom, posebno prihvaćanje Njegove smrti i činjenice Njegova slavnog Uskrsnuće, temelj je kršćanstva. Iz te je vjere posljedično izrasla čitava kršćanska teologija, cjelokupno kršćansko razumijevanje svijeta i čovjeka, njihova smisla, svrhe, poslanja…“ O. Provincijal je nadodao kako je „Isus, svemu onome što je rekao i učinio, morao još pridodati nezaboravnu strahotu vlastite smrti, kako njegove riječi i djela, ne bi izbrisale vjekovne kiše ljudskog zaborava i ravnodušnosti. Jer samo one istine, koje su ispisane vlastitom krvlju, mogu osigurati pečat neprolaznosti i ostaviti trag u pijesku krhkog ljudskog sjećanja. Božji Sin došao je na svijet, kako bi nam pokazao da je Bog za čovjeka prije svega jedno veliko srce. „Ja sam blaga i ponizna srca!“ (Mt 11, 29), čusmo u današnjem evanđeoskom odlomku.“ U nastavku je o. Provincijal istakao kako „Božji Sin ide na križ i dopušta da mu otvore srce, kako u svijetu nitko nikada ne bi zaboravio da je Božje srce za čovjeka uvijek otvoreno. Čini se spasonosnim i utješnim znati da u ovom svijetu bezdušnosti, u kojem vladaju moć i novac, iznad svijeta i ljudskih sudbina bdije jedno dobro, plemenito i blago božansko srce koje ne prestaje svakom od nas izgovarati riječi: 'Vječnom sam te ljubavlju ljubio i milostivo te uz svoje srce prislonio!' (Jr 31, 3) Svjesni te bezvremenske Božje ljubavi Bog nas i u ovom misnom slavlju poziva da počnemo rušiti zidove vlastite ravnodušnosti i da mu uzvratimo istom gestom ljubavi.“ Tajnama Kristove smrti i uskrsnuća „možemo se približiti samo iskrenom i živom vjerom, koja nas uči da je Bog Otac taj koji nas ljubi ljubavlju vječnom i da je u ime te svoje ljubavi bio spreman platiti najvišu cijenu, žrtvujući za naše spasenje svoga Sina Jedinorođenca“. U to neshvatljivo otajstvo Božje ljubavi, mi smo uronjeni po činu našega krštenja. Krštenjem smo započeli put u novosti života o kojem nam danas govori sv. Pavao u svojoj poslanici Rimljanima. Govoreći o toj Božjoj ljubavi o. Provincijal je naglasio kako „ naravi ili biti svake iskrene ljubavi jest da se ona želi dati drugima, potpuno im se predati. Tu bit ljubavi posvjedočuju roditelji prema svojoj djeci, svaki put kada se za njih žrtvuju. Tu ljubav pokazujemo svi skupa prema svim Božjim stvorovima, kada s njima i prema njima pažljivo ophodimo. Tu ljubav na osobit način posvjedočujemo i svojim životnim opredjeljenjima i odlukama, da se čitavim svojim bićem stavimo na raspolaganje ljudskoj zajednici, zvala se ona obitelj, društvo, Crkva, narod… Ljubav, dakle, koju nam je Bog u Isusu posvjedočio u sebi neizostavno ima i jednu dimenziju poslanja. Ljubav zapravo i jest poslanje.“
Govoreći o slavlju svečanih zavjeta naše četvorice mlade braće o. Provincijal je naglasio radost i veselje cijelog bratstva naše Provincije„zbog njihove spremnosti i životne odluke da se cijelim svojim životom uključe u djelo ljudskog spasenja, da izbližega slijede Krista po primjeru našeg svetog oca Franje.“ Osim toga, činom zavjetovanja mlada braća iskazuju „znakove vjere i nade da redovnički život ima svoj dublji smisao, da redovništvo ima svoje poslanje u suvremenom svijetu“. Stoga je ovaj svečani trenutak prilika svima da obnovimo svoje zvanje i poslanje kako bismo se svi uspjeli oduprijeti nezdravom duhu vremena, naglasio je o. Provincijal, koji je posebno pozvao mladu braću da nastoje živjeti svoj poziv prema zavjetima u slobodi, a ne zaokupljeni ili zarobljeni stvarima ili glasom o sebi.
Zatim je o. Provincijal progovorio o mladoj braći, koja su dar Božji svima, i potakao ih da budu istinski fratri koji će biti ponos Crkve i Naroda, na tragu svijetlih primjera iz naše franjevačke prošlosti. Biti svijetli primjer znači svakodnevno se usavršavati na primjeru našeg sv. oca Franje. Na kraju propovijedi o. Provincijal je preporučio mladu braću zagovoru sv. Franje i blažene Djevice Marije, a zatim zahvalio odgojiteljima u sjemeništu, postulaturi, novicijatu i klerikatu na plodonosnom radu s ovim našim mladim kandidatima za redovništvo i svećeništvo, kao i roditeljima te njihovim obiteljima koji su ih pratili na ovom putu.
Nakon propovijedi provincijal fra Joško Kodžoman, postavljao je pitanja zavjetovanicima o njihovoj spremnosti da se posvete Bogu i nastoje oko savršene ljubavi po Pravilu i Konstitucijama Reda manje braće. Nakon ispjevanih litanija, koje su pjevali bogoslovi fra Jerko Kolovrat i fra Kristian Radas, pristupili su fra Domagoj Runje i fra Ivan Maletić predsjedateljevu sjedalu i stojeći vršili ulogu svjedoka. Zavjetovanici su pojedinačno pristupali o. Provincijalu i čitali obrazac zavjetovanja, a zatim je o. Provincijal nad njima molio blagoslovnu molitvu „Bože, izvore i začetniče svake svetosti“, iz koje donosimo dio: „Pogledaj, Gospodine, ovu našu braću koje si svojom providnošću pozvao da nasljeduju siromašnoga i poniznog Franju, ljubitelja križa. Pošalji u njih puninu darova tvojega Duha da ono što su danas po tvome daru radosno i veselo obećali, svetim djelovanjem do kraja života vjerno opslužuju. Nek se stalno utvrđuju u pravoj poniznosti, nek plamte žarom Kristove ljubavi i toplinom bratske dobrohotnosti. Nek uvijek daju prednost zahtjevima svete poslušnosti, slijede uzvišeno siromaštvo, budu strpljivi, i gaje duh svete molitve i pobožnosti. Nek njihov život izgrađuje majku Crkvu, promiče spasenje svijeta, i bude blistav znak nebeskih dobara“. Poslije svečanog blagoslova i čestitanja o. Provincijala i subraće novozavjetovanim redovnicima, nastavljeno je na uobičajen način euharistijsko slavlje. Uoči završnog blagoslova, gvardijan fra Domagoj Runje čestitao je zavjetanovoj braći, zahvalio o. Provincijalu i braći svećenicima, bogoslovima, časnim sestrama, roditeljima i prijateljima na sudjelovanju u ovom velikom događaju za našu franjevačku zajednicu ali i za čitavu Crkvu.
