Susret u Jerihonu

BogoslovPosted by

Evanđelist Luka nakon imenovanja mjesta, događaja opisuje Zakeja, čovjeka čiji susret s Isusom stoji u središtu ove perikope. Zakej je opisan kratko i precizno. Bogat je, niskoga je rasta i želi vidjeti Isusa. Opisani su njegov društveni status, vanjski izgled i nutarnja pokretačka snaga. U svom je poslu uspješan i napredovao je više od drugih. Nizak rast nije nevažan detalj, ukoliko uzmemo u obzir da on traži nadomjestak u nekom drugom području. Kao što zbog mnoštva i niskog rasta nije mogao vidjeti Isusa, a to je želio, pa se popeo na smokvu, tako se i zbog niskog rasta nije mogao doživjeti vrijednim pa se trebao uspeti na društvenoj ljestvici. Morao je postati nadcarinikom. Njegovo nagnuće da svoje nedostatke rješava uzdizanjem iznad drugih vidljivo je u njegovome trudu za društvenim priznanjem i položajem, u načinu traženja rješenja za ostvarenjem svojih želja i u načinu reagiranja.

Luka je majstor kratkih poteza. Opisuje Zakeja koji od carinika postaje nadcarinikom; opisuje čovjeka koji se zbog niskog rasta uspinje na smokvu; govori o obraćeniku koji vraća četverostruko onima koje je prevario. Susret s Isusom u Zakeju je postojeće sposobnosti okrenuo u drugom smjeru. Karakter je ostao isti, ali njegove su reakcije sada usmjerene na izgradnju odnosa.

Kratko, ali pozorno i detaljno, Luka opisuje susret Isusa i Zakeja. Isus opaža zakeja. Zakej je već prije susreta htio vidjeti Isusa. U trenutku susreta s Isusom opaža da je opažen. Htio je vidjeti Isusa, ali susret se događa kao udar svijesti da je on sam opažen. Ovo je važan detalj. Da je Zakej samo uspio vidjeti Isusa, a sam se pritom nije našao viđenim, ništa se ne bi promijenilo. Njegovo bi uspinjanje na smokvu naličilo njegovu penjanju po društvenoj ljestvici. Što se više uspinjao, to je bio uspješniji, udaljeniji od drugih i osamljeniji.

Susret

U trenutku kada je opazio da je viđen, međutim, sve se mijenja. Isus prvi progovara. Poziva ga da siđe. Žurno. Ne više prema gore, iznad drugih, nego dolje, natrag k drugima. Ne iznad drugih, kompenzirajući svoj niski rast, nego natrag, dolje, k zemlji, k drugima, svojoj kući. Ne uspinje se čovjek do Boga. Bog dolazi njemu u kuću. Ne zauzima Bog kuću onoga komu navraća, nego ga poziva da mu je otvori.

Zakej je poslušan. Silazi žurno i odjednom se nalazi u radosti. Ovakav susret ne prolazi bez prigovora. Zakej je grješnik. Kako mu Isus može navratiti? Mrmljali su svi koji su to vidjeli, kaže Luka. Oni bi Isusa na svoju stranu, protiv svojih neprijatelja, protiv grješnika. On to ne dopušta. Čini obratno. Povezuje ljude. Zakej otvara svoju kuću i svoju kesu s novcem. Polovicu odmah daje siromasima, a prevarenima vraća četverostruko.

Ovo je važna gesta. Pokazuje da su njegov rad i zarađivanje bilo oduzimanje siromašnima potrebnoga za život. Zakej se nije obogatio samo svojim radom, nego i zakidajući druge. Priznaje da je varao. Susret s Isusom kao da mu je otvorio srce, odriješio kesu, probudio osjećaj za pravednost i otvorio širom vrata širokogrudnosti. Tamo gdje je prije vladao žar za zaradom i uspjehom, sada je došla pozornost za siromašne i širokogrudnost.

Promjena

Zakej je ostao isti, ali njegove su sposobnosti i sklonosti usmjeren na drukčije. I dalje je niskoga rasta, ali sada raste dijeleći drugima od svoga. I dalje je nadcarinik, ali sada priznaje Isusa Gospodinom. Ne mora biti iznad njega da bi nešto vrijedio. I dalje je bogat, ali sada polovicu daje siromasima.

Isus ga naziva Abrahamovim sinom. Kao da ga vraća u Abrahamovu obitelj. Zakej se svojom službom i radom za okupatorsku silu smjestio protiv svoga naroda. Zato su ga svi i nazivali grješnikom. Obogatio se u službi Rimljana. Bio je doduše iste krvi i istoga podrijetla, ali je svojim radom i ponašanjem izišao iz solidarnosti sa svojim narodom. Sada ga Isus vraća natrag, u obitelj kojoj pripada. Povratak među Abrahamove sinove ide preko spuštanja na žemlju, preko dijeljenja bogatstva siromasima i uspostavom pravednosti prema onima koje je oštetio. Luka ovim opisom pokazuje kako je Isusova uloga izgubljene Abrahamove sinove dovesti natrag u Abrahamovu kuću. Njegovo je poslanje tražiti izgubljene i spasiti ih.

Kada se vjernici nedjeljom okupljaju oko Riječi i stola Gospodinova, među njima se nalaze ljudi različitih karaktera, povijesti i društvenih položaja. Liturgija je vrijeme u kojem se uvijek otvara mogućnost da se netko opazi zapaženim, da se nađe pogođen Isusovim pogledom i pozivom. Događa se da ponetko žurno napusti svoj povišeni položaj ili bude obuhvaćen radošću, pa otvori svoj dom Isusu i svoj imetak počne dijeliti s potrebitima. Tako se Isusova misija nastavlja preko njegove Crkve i preko liturgije u kojoj je on sam prisutan na živ i nevidljiv način.

Uloga Crkve i zajednice vjernika jest stvarati ozračja za susret s Isusom. Mrmljanje koje okružuje Isusa nije nestalo. Crkva je i u tome slična Lukinu opisu. Daleko je više onih koji okružuju Isusa i mrmljaju, negoli onih koji, pogođeni susretom s njime, mijenjaju svoj život i odnose. Perikopa o Zakeju ne prestaje među masom koja okružuje Isusa tražiti pojedince spremne na žurni silazak, na otvaranje svoga doma, srca i kese.

fra Ante Vučković

Izvor: Živo vrelo