Preminuo fra Mate Topić – pravi, skromni, samozatajni mali brat sv. Frane

BogoslovPosted by

Danas, 27. prosinca 2020., preminuo je fra Mate Topić (r. 1953.), upravitelj samostana Sv. Lovre u Šibeniku i bolnički kapelan u tamošnjoj bolnici. Prema brojnim svjedočanstvima fra Mate bio je istinski franjevac koji je svakodnevno u vjeri i ljubavi obilazio bolesnike i pomagao mnogima.

Fra Mate našim čitateljima moguće je poznat i kao duhovnik Ivana Zmijanovića, šibenskog ginekologa koji je vršio pobačaje dok nije doživio snažno iskustvo obraćenja, u čemu mu je upravo pomogao i tihi franjevac.

velikom svjedočanstvu koje je dao za portal bitno.net Zmijanović je biranim riječima govorio o fra Mati:

“Često sam razgovarao s bolničkim kapelanom, fra Matom Topićem, svojim današnjim duhovnikom. Sjeo bih s njim na klupu u bolničkoj kapelici. Mogao sam preskočiti uvod jer svećenik je dobro znao što mi opterećuje savjest. Fra Mate me nikada nije osudio. Uvijek me je pozorno poslušao i dao mi savjet. On me je potaknuo na razgovor sa ženama. Savjetovao mi je da u svakoj prilici, baš u svakom razgovoru sa ženom, nastojim ukazati na opciju života. Prvi takvi razgovori bili su nesigurni. Pitao sam žene: „Je l’ ovo stvarno potrebno? Imate li drugu opciju? Jeste li dobro razmislili? Nakon ovoga nema povratka.” Bez obzira na to što sam bio neiskusan, Bog me je ipak počeo koristiti, jer su pojedine žene nakon razgovora sa mnom odustale od prekida trudnoće.”

No najljepša posveta šibenskom svećeniku objavljena je danas na Facebook stranici Samostan i crkva sv. Lovre – Šibenik, a njen sadržaj prenosimo u cijelosti:

Naš fra Mate se danas rodio za Nebo!

Nije imao ni Viber ni Messenger, nije imao ni fejs ni instagram, nije lijepio ni svoje selfije, ni svoje manje više nadahnute poeme, ni svoje propovijedi, ni svoje kritike okolini, nije nikad promovirao ni sebe ni svoje velike i uvažene projekte…fra Mate, rekao bi moderan čovjek, uopće nije postojao u virtualnom svijetu.

Bogu hvala na tome!

Fra Mate nije imao vremena za virtualni svijet jer je živio u realnom, svakodnevnom, malom, običnom životu u kojem je imao previše stvarnog posla s ljudima u potrebi da bi gubio vrijeme sa samoreklamom i površnim izmišljenim životom u kojem postojiš samo zato da te netko “lajka”.

Svi znamo fra Matu, tihog, skromnog, samozatajnog fratra, koji je svakog dana oko 10h otvarao bolničku kapelu i kretao s torbom i blagoslovljenom vodom od odjela do odjela, noseći oko vrata ljubičastu štolu.

Obilazeći bolesnike strpljivo i blago bi slušao njihove tegobe, probleme, strahove, dijelio im sakrament bolesničkog pomazanja, odrješivao ih od grijeha, hranio Živim Kruhom, hrabrio na putu. Nije jednom doživio izrugivanje i pogrde, nije jednom pustio, ponizno da se na njeg obruši nečija neodgojenost i ljutnja, pa ipak sve je to u šutnji prihvatio, podigao ruku na blagoslov i nastavio dalje, prema onim dušama koje su bile potrebne Kristove prisutnosti koju je on donosio. Kolikima je vratio osmijeh na lice, osokolio ih, prinosio molitve i mise, kolike je ispratio Ocu, trčeći usred dana i noći u bolnicu; na odjel, u intenzivnu, na hitnu, doma, gdje god se pokazala potreba.

Imao je naš fra Mate toplo i brižno srce za bolesne, siromašne i potrebne, njegov topli, samozatajni osmijeh svako malo bi provirio na licu kad bi koju staricu primio za ruku i utisnuo joj blagoslov na čelo. U njima je susretao svog ljubljenog Krista, živog i stvarnog.

Fra Mate je bio pravi, skromni, samozatajni mali brat sv. Frane, uvijek spreman pomoći, saslušati, ohrabriti, uvijek je stavljao Krista u prvi plan a Matu sasvim straga. Sa zaplakanima je plakao, sa radosnima klicao, bio je naš “narodni čovik”, svima blizak, a sav Kristov. Na njemu nije bilo baš ništa umjetno ni namješteno, bio je i ostao u svim vremenskim prilikama i neprilikama dobar, plemenit, tih i nenametljiv čovjek, kršćanin, svećenik i fratar.

Bio je i domoljub, pravi sin svoje domovine, za koju je svake prve subote prinosio svetu misu i klanjanje, što je maloj skupini vjernih ovčica bila prava mjesečna duhovna poslastica i obnova.

Fra Mato TOpić, Ivan Zmijanović

Foto: Bitno.net

Bio je čovjek duboke vjere, osobito je gajio pobožnost prema sv. Josipu kojem je svakodnevno prije svete mise povjeravao našu Domovinu i sve obitelji, potom je osobito častio Presveto Srce Isusovo kojem je svaki lipanj kroz propovijedi i pjevane litanije pokazivao svoju ljubav i predanje, a kao pravi vjerni sin ljubio je Gospino Bezgrešno Srce kojem je posvećivao sebe i sve nazočne vjernike svake prve subote u mjesecu, što je osobito revno i emotivno činio.

Mala je tajna, ali vrijedi je zabilježiti: kad je krajem studenog završio u bolnici, onako udaljen od sveg poznatog, osamljen u sobi, ovisan o kisiku, čeznuo je iznad svega za sakramentima. U uvjetima potpune blokade ulaza na odjele, izolacije i straha, kad se činilo da je to samo pusta želja, Gospa je svom vjernom sinu pokazala koliko joj znači njegova posveta, te je dotaknula srce jedne drage liječnice na infektologiji, koja je omogućila da naš fra Mate, upravo na prvu subotu, na dan posvećen njezinom Bezgrešnom Srcu, primi sakrament bolesničkog pomazanja, ispovijedi i pričesti. Treba li reći s koliko je olakšanja dočekao brata svećenika i sakramente kad mu se oteo uzdah: “Hvala Bogu, napokon!” Samo to je čekao danima se boreći za zrak. Nebeska Mama je učinila svoje čudo, svog vjernog i dobrog sina okrijepila je za novu patnju i žrtvu, koju je bilo potrebno prinijeti Ocu, a trajala je upravo do blagdana Svete Obitelji kad je i opet Mama učinila svoje čudo, netom nakon ponoći prinijela je njegovu žrtvu Ocu i vjernog sina dovela u Očevo naručje.

Naš tihi, skromni mali brat fra Mate bio je i ostao “ljudina” u Božjim očima!

Hvala ti, Gospodine, što si nam sve ove godine progovarao kroz njegovu poniznost, brižnost, samozatajnost, vedrinu i toplinu!

Hvala u ime svih potrebitih, bolesnika, vjernika, medicinskog osoblja!

Pokoj vječni daruj mu Gospodine!

I svjetlost vječna svjetlila njemu!

Počivao u miru Božjem!

Izvor: https://www.bitno.net/