Oprostiti Bogu

BogoslovPosted by

Nekom čovjeku jako se sviđao židovski blagdan Jomkipur, dan pomirenja, blagdan u kojem se Židovi kaju za svoje grijehe i mole od Boga oproštenje. On nije bio Židov, ali svake godine slavio bi taj blagdan na neki svoj način. Imao je i mali obred. Naime, na jedan papir napisao bi svoje grijehe koje je učinio protiv Boga. Okrenuo bi se prema nebu, podigao bi papir sa svojim grijesima i čitao bi glasno: “Bože, evo grijeha kojima sam griješio protiv tebe: utajio sam porez, potkradao sam druge, prevario sam ženu, lagao sam, srdio se i bio nepravedan prema tebi i drugima. Oprosti mi moje grijehe, ja se najiskrenije kajem!”

No, to nije bio kraj njegovog obreda. On bi napravio i drugi popis grijeha. I taj popis podigao bi prema nebu i izgovorio grijehe koji su na njemu napisani: “Gospodine, evo grijeha kojima si se ti ogriješio o mene: moja se kći razboljela, iako sam molio za nju; imao sam prometnu nesreću koju nisam skrivio; moj najbolji prijatelj prevario me i okrenuo mi leđa; oklevetali su me.” Nakon čitanja drugog popisa grijeha, čovjek je nadodao: “Bio sam nepravedan prema tebi, ali i ti si bio nepravedan prema meni. Ja ti sve opraštam i zaboravljam tvoje grijehe. Oprosti i ti meni i zaboravi moje grijehe pa da u idućoj godini opet živimo zajedno kao prijatelji.”

Sjećam se da je jednom na nekom predavanju prof. Ivančić govorio kako moramo oprostiti Bogu. Nisam tada razumio taj govor. Zvučao mi je gotovo svetogrdno. Ipak, Ivančić je bio autoritet i nisam bio spreman dovoditi u pitanje njegovo mišljenje. Ta njegova tvrdnja za mene je postala pitanje. Živio sam s njim. U nekim fazama života ono je bilo prisutnije, ali je ponekad znalo biti gotovo zaboravljeno. No, nikada nije nestalo. Ni sada. Zato mu se u ovom trenutku zajedno s tobom vraćam.

Jesi li i ti ponekad bio ljut na Boga? Možda si se uplašio tog osjećaja i nisi ga ni s kim podijelio. Jesi li nekada bio u takvom stanju da si poželio Boga sjesti preda se i izbacit iz sebe sav bijes uobličen najčešće u pitanja? Je li nekada volja Božja, kako si je ti razumio, poderala tvoje planove i okrenula ti život za 180 stupnjeva? Za što ti je Bog kriv? Jesi li ponekad pomislio da te je Bog prevario? Što je sve dopustio, a ti si očekivao da će on to zaustaviti ili barem ublažiti? A bilo je drugačije. Posve drugačije. Život ti se razbio u tisuće komadića i jedva si pronašao volju i snagu da kreneš iznova. Ipak, krenuo si iznova u slaganje tog najvažnijeg mozaika, ali u tebi još uvijek tinja gnjev. Nisi u miru s Bogom. Ljut si na njega. Moliš, a zapravo si s Bogom u hladnom ratu. Moliš, ali si na pristojnoj distanci s Bogom.

Znaš, ima dana kada se moraš pomiriti s Bogom. Ima dana kada Bogu trebaš oprostiti. Ima dana koji žele biti blagdani pomirenja između tebe i Boga. On se raduje kada ti oprašta. Ako i ti želiš ući u radost, potrebno je da i ti Bogu oprostiš. Prihvati da Bog nije onakav kakvog ga ti zamišljaš i želiš. On tebe bezuvjetno prihvaća. To može zato jer te ljubi i jer ti oprašta. I ti možeš pronaći put da Boga prihvatiš bezuvjetno.

Ima dana koji mogu otvoriti putove pomirenja. Ima dana koji bi htjeli svjedočiti obnovi prijateljstva između Boga i čovjeka. Zašto danas ne bi bio taj dan? Ima dana u kojima možeš u potpunosti prihvatiti Boga. Ima dana kada možeš prihvatiti i život i svijet i druge i sebe i Boga u životu, u svijetu i u drugima, iako se nisi prestao pitati ‘zašto’ i ‘kako‘. Ima dana kada shvatiš da i sa svim time ti možeš živjeti u miru i biti prijatelj s Bogom, sa životom, s drugima i sobom. Taj dan će se dogoditi onda kada oprostiš. Sebi. Drugima. Svijetu. I Bogu. Da, i Bogu.

Zašto taj dan ne bi bio danas? Ti odlučuješ!

fra Josip Vlašić

Izvor: https://radio-medjugorje.com/