Posted by Jesenski Susreti trajne formacije u Franjevačkoj provinciji Presvetog Otkupitelja održani su 15. studenoga 2023. u samostanu Sv. Franje Asiškoga u Imotskom (ujutro) i u samostanu Gospe Sinjske (popodne). Druga dva susreta održana su 22. studenoga 2023. u samostanu Gospe od Milosti na Visovcu (ujutro) i u samostanu o. fra Ante Antića u Splitu na Trsteniku (popodne). Svečano zavjetovana braća koja zbog različitih obveza ili udaljenosti (iz inozemstva) nisu mogla fizički nazočiti ni na jednom od četiri navedena susreta, mogla su 22. studenoga u 16,30 preko platforme Zoom sudjelovati na Susretu trajne formacije.
Susreti su održani u samostanskim dvoranama prema predviđenom rasporedu. Nakon molitve Srednjega časa, koju su predvodili gvardijani, fra Ivica Jurić, moderator trajne formacije, predstavio je program, predavače i teme susreta.
Izlaganja su pripremili brat Jozo Milanović (OSB), monah Ćokovca, te fra Ivan Đuzel, član provincije Presvetog Otkupitelja. Osvrćući se na dokument Kongregacije za ustanove posvećenog života i družbe apostolskog života - Oblik pustinjačkog života u mjesnoj Crkvi - fra Jozo Milanović je u prvom predavanju govorio o temi: Kako živjeti duhovnost pustinje u monaštvu/redovništvu? U drugom izlaganju, nakon pauze, fra Ivan Đuzel je govori o temi: Tradicionalni i suvremeni oblici pustinjačkoga života u Crkvi.
Nakon izlaganja uslijedila je plodna diskusija u kojoj su braća iznosila svoja iskustva, komentirala predavanja i postavljala pitanja. Susreti su se odvijali u bratskom ozračju radosti susreta i čežnje za novim obogaćujućim iskustvima i znanjima. Kao zajednički zaključak moglo bi se, u najkraćem obliku, izdvojiti nekoliko misli. Na prvom mjestu naglašeno je kako je potreba za samoćom, povremenim povlačenjem u mjesta mira i molitve, zajednička potreba svih ljudi. Zbog toga je Crkva i prepoznala tu potrebu i karizmu te ponudila određene smjernice za oblik pustinjačkog života.
Svakako, duhovnost pustinje i samoća ne ostvaruje se samo u fizičkom povlačenju u pustinjačko mjesto (geografsko) već u pronalasku posvećenog vremena i prikladnog prostora unutar vlastitog okružja, štoviše, unutar svakodnevnih obveza a ne samo u lišenosti od njih. Svaki odlazak u "pustinju" stoga obogaćuje pojedinca koji se onda oplemenjen susretom s Bogom vraća u svakodnevicu i čini je ljepšom.
Božji glas ne čuje se u zaglušnoj buci već u tišini, samoći i šutnji. Oni predstavljaju pravi ambijent, privilegirano sredstvo komunikacije s Bogom. Sa iskustvom pustinje čovjek se preispituje, postaje svjesniji u odnosu na ono što on jest, na svoje zvanje i na potrebe drugih ljudi. Ukratko, čovjek dopušta Bogu da ga oblikuje i usavršava se. Samoća nije osamljenost. Bog poziva i čovjek se privremeno povlači u "pustinju" ne da bi pobjegao od ljudi, svijeta, okolnosti života već da bi se izgradio i još više (a ne manje) služio ljudima, društvu u cjelini.
Susreti su završeni zajedničkim ručkom / večerom u samostanskoj blagovaonici. Zahvaljujemo gvardijanima i fra Ivanu Udovičiću, tajniku Provincije, na suradnji oko organizacije susreta.
fra Ivica Jurić