Iskustvo svetoga

Posted by

Poznati njemački teolog i filozof Rudolf Otto (1869-1937), u svom kapitalnom djelu Sveto ističe da je iskustvo svetoga jezgra svake religije i nije svedivo na druga iskustva. Sveto je ono čemu se religiozni čovjek klanja, što štuje, što smatra najvećom vrijednošću. Ono je usađeno u čovjekovu dušu i ne može se svesti na osjećajno, ni na racionalno, ni na voljno, iako uključuje u sebe sve te tri odrednice (emocije, razum i volju). Budući da je sveto nedokučivo i neizrecivo, ono se očituje u znakovima i simbolima. Iskustvo svetog ili božanskog uključuje četiri sastavnice: 1) svijest o stvorenosti ljudskoga bića (konačno stvorenje stoji pred beskonačnim Stvoriteljem); 2) svijest o potpunoj drugotnosti božanskoga (nadzemaljsko, misteriozno, tajnovito); 3) osjećaj strahopoštovanja pred tim misterijem (otajstvom) i 4) ushićenost pred tim misterijem. Pred ovom svetom, svemoćnom i uzvišenom Tajnom, čovjek doživljava istovremeno sveti strah ili strahopoštovanje (mysterium tremendum), ali i veliku privlačnost, opčaranost, fascinaciju (mysterium fascinosum).

Ova zakonitost religioznog iskustva vrijedi i za krš­ćane. Dakle, kad se vjernik približi svetom, uzvišenom i svemoćnom Bogu, onda ga istovremeno obuzmu dva suprotna osjećaja: osjećaj strahopoštovanja (tremendum) i osjećaj privlačnosti (fascinosum). Po osjećaju strahopoštovanja Boga doživljavamo kao onoga koji je dalek, nedohvatljiv i neshvatljiv (transcendentan); pred njegovom se veličinom, slavom i svetoš­ću osjećamo tako maleni i bijedni, grešni i bespomoćni. Ako se zaustavimo na ovom iskustvu "svetoga straha" i odvojenosti od Boga, onda smo u opasnosti da postanemo agnostici ili ateisti, ili površni i distancirani vjernici, ili vjernici koji vide samo grijeh i grešnost i o njima stalno govore. Međutim, uz ovaj osjećaj strahopoštovanja budi se istovremeno i osjećaj privlačnosti. Bog nas, naime, i neodoljivo privlači svojom svetoš­ću, dobrotom, milosrđem. On nas "zavodi" i očarava. On je naš dobri Otac, uvijek prisutan i dostupan (imanentan). Ipak, ako ostanemo samo na ovom osjećaju, onda smo opet u napasti da iskrivimo sliku o Bogu, da nam religija bude nešto lijepo, privlačno, utješno, osjećajno, površno i privatno; takva "sladunjava" vjera bježi o patnje i križa, od odgovornosti i obveza prema drugima. Dakle, oba ova osjećaja trebamo držati u ravnoteži i harmoniji da bi naše iskustvo svetog bilo pravo ili potpuno religiozno iskustvo.

Biblija je puna opisa religioznih iskustava koja nastaju u susretu čovjeka s Bogom. Ona neprestano govori o Bogu koji nas plaši i privlači. Pred njegovom svetoš­ću, uzvišenoš­ću, svemogućnoš­ću i pravednoš­ću osjećamo strahopoštovanje, dok nas istovremeno privlače njegova ljubav i milosrđe, dobrota i nježnost, praštanje i ljepota. Bog, pravedni i milosrdni, prvi pristupa čovjeku, malenom i grešnom, i s njim sklapa savez. U početku stupa u savez s izabranim izraelskim narodom, a kasnije – po Isusovu utjelovljenju – nudi savez i spasenje svim ljudima i narodima.

Iskustvo susreta sa svetim Bogom mijenja čovjeka. Čovjek "kreće" na duhovno putovanje koje se može sastoji od ova četiri stadija ili stanja: nakon što se duhovno probudio, on se obraća i kreće na put svetosti koji završava u mističnom stadiju. Sveto pismo na mnogo mjesta govori kako sveti Bog poziva ljude na svetost života: "Budite mi, dakle, sveti, jer sam ja, Jahve, svet" (Lev 20,26). I Isus Krist poziva svoje sljedbenike na nasljedovanje nebeskog Oca: "Budite, dakle, savršeni kao što je savršen Otac vaš nebeski"(Mt 5,48).

Čini mi se da je danas osjećaj strahopoštovanja oslabio i kod mnogih vjernika. To se lako može iščitavati iz našeg govora o Bogu, iz ponašanja u crk­vi i na svetim mjestima, iz stava prema posvećenim službenicima te iz ophođenja sa svetim stvarima. Kad vjernik počne gubiti osjećaj poštovanja i ljubavi prema Bogu i svetinjama, onda neminovno gubi i osjećaj poštovanja i odgovornosti prema bližnjemu. Današnja kriza vjere uvelike je posljedica čovjekovog "udaljavanja" od svetoga. A kriza vjere i morala dovodi do društvene krize. Izlazak iz ekonomske i političke krize počinje onda kad se čovjek počne vraćati svome temelju: svetom i milosrdnom Bogu.

fra Josip Ikić

Izvor: Svjetlo riječi
Foto: https://pixabay.com