Hrabri budite — ja sam pobijedio svijet!

BogoslovPosted by

Evanđelje dana i kratko razmišljanje (Iv 16,29-33)

(Ponedjeljak sedmog vazmenoga tjedna)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Rekoše učenici Isusu: »Evo, sad otvoreno zboriš i nikakvom se poredbom ne služiš. Sada znamo da sve znaš i ne treba da te tko pita. Stoga vjerujemo da si izišao od Boga.« Odgovori im Isus: »Sada vjerujete? Evo dolazi čas i već je došao: raspršit ćete se svaki na svoju stranu i mene ostaviti sama. No ja nisam sam jer Otac je sa mnom. To vam rekoh da u meni mir Imate. U svijetu imate muku, ali hrabri budite — ja sam pobijedio svijet!«

Riječ Gospodnja.

***

Nakon što je sâm Isus rekao učenicima da su ga ljubili i vjerovali da je izišao od Boga (Iv 16,27), sada i učenici svojim riječima potvrđuju da je to doista tako. Oni su doživjeli od Isusa potpunu otvorenost u svemu i nestao je svaki razlog da postave u pitanje bilo koju Isusovu riječ.

Potpunu otvorenost Isus pokazuje i u nastavku kada opet govori o vjeri svojih učenika, ali sada na malo drukčiji način. I Isus i učenici već su izrekli tvrdnje kojima je ustanovljeno da učenici imaju vjeru . Ali dolazi čas kada će vjera učenika biti stavljena na najveću kušnju. I to ne u nekoj daleko budućnosti. Kušnja će se dogoditi već iste večeri, kad Isus bude uhvaćen u Maslinskom vrtu i započne protiv njega proces koji će završiti njegovom smrću na križu. Učenici će se tada raspršiti i ostaviti Isus sama. Znamo, doduše, da će do kraja za Isusom ići ljubljeni učenik, ali on je samo primjer onoga što ostali učenici nisu ostvarili.

Kao čitatelji pisanoga teksta mi ne čujemo ton kojim je Isus navijestio da će ga učenici ostaviti. Ali kontekst nam sugerira da je to rekao umirujućim tonom, jer Isus na kraju izričito kaže: „To vam rekoh da u meni mir imate.“. Premda po svom sadržaju Isusove riječi učenicima o tome kako će ga ostaviti zvuče kao prijekor, zapravo se radi o ohrabrenju da ne odustanu ni onda kada se čini da je sve propalo.

Naime, kad učenici ostave Isusa, njegove riječi pomoći će im da shvate kako to nije kraj njihova zajedništva.  Ono će  kada počne Isusova muka biti prekinuto, ali će nakon Isusova uskrsnuća biti obnovljeno na novom neunišivom temelju.

Kada je Isus izabrao i pozvao učenike da idu za njim, njihovo zajedništvo bilo je obilježeno onim što su učenici očekivali da će dobiti time što su se odazvali na njegov poziv. Nije isključeno da je tu bilo i nekoga svjetovnog interesa.  Sjetimo se kako je Petar jednom rekao: „Evo, mi sve ostavismo i pođosmo za tobom. Što ćemo za to dobiti?” (Mt 19,27). Ili kad su sinovi Zebedejevi, Jakov i Ivan, tražili: „Daj nam da ti u slavi tvojoj sjednemo jedan zdesna, a drugi slijeva.“ (Mk 10,35). Svatko od učenika sigurno je imao svoju sliku o Isusu i neki svoj razlog koji ga ja s njime povezivao i zbog kojega je u njega vjerovao.

U muci i smrti Isusovoj sve to propada. Vjera učenika i njihovo zajedništvo s Isusom bit će do te mjere prokušano da će se morati potpuno preutemeljiti. Isus otkriva o kojem se temelju radi. Kad je rekao učenicima da će ga ostaviti dodao je: „No ja nisam sam, jer Otac je sa mnom.“ Novo i autentično zajedništvo Isusa i njegovih učenika ostvarit će se kad bude očišćeno od svake natruhe svijeta i potpuno utemeljeno u Isusovu zajedništvu s Ocem.

To je Isusova pobjeda nad svijetom, o kojoj on učenicima govori kao o nečemu što se već dogodilo. To je razumljivo, jer je ta pobjeda neupitna. Vrijednosti svijeta koji se protivi Bogu, ako ih uopće možemo nazvati vrijednostima,  u sebi su propadljive pa Isusovi učenici nemaju nikakva razloga za tjeskobnu neizvjesnost s obzirom na to tko će pobjediti. Samo se trebaju svrstati na stranu Pobjednika.

fra Domagoj Runje

Foto: https://unsplash.com/