Ne molim za svijet!

Posted by

Evanđelje dana i kratko razmišljanje (Iv 17,1-11a)

(Utorak sedmoga vazmenoga tjedna)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i reče: »Oče, došao je čas: proslavi Sina svoga da Sin proslavi tebe i da vlašću koju si mu dao nad svakim tijelom dade život vječni svima koje si mu dao. A ovo je život vječni: da upoznaju tebe, jedinoga istinskog Boga, i koga si poslao — Isusa Krista. Ja tebe proslavih na zemlji dovršivši djelo koje si mi dao izvršiti. A sada ti, Oče, proslavi mene kod sebe onom slavom koju imadoh kod tebe prije negoli je svijeta bilo. Objavio sam ime tvoje ljudima koje si mi dao od svijeta. Tvoji bijahu, a ti ih meni dade i riječ su tvoju sačuvali. Sad upoznaše da je od tebe sve što si mi dao jer riječi koje si mi dao njima predadoh i oni ih primiše i uistinu spoznaše da sam od tebe izišao te povjerovaše da si me ti poslao. Ja za njih molim; ne molim za svijet, nego za one koje si mi dao jer su tvoji. I sve moje tvoje je, i tvoje moje, i ja se proslavih u njima. Ja više nisam u svijetu, no oni su u svijetu, ma ja idem k tebi.

Riječ Gospodnja.

***

Ponovno čitamo isti odlomak iz Evanđelja po Ivanu koji se čitao na misi prošle sedme vazmene nedjelje. Poznavaoci dobre literature kažu da se dobar tekst razlikuje od lošega po tome što dobar tekst možemo pročitati puno puta, a loš jedva jednom. Budući da se isti odlomci iz Evanđelja čitaju u crkvi već skoro dvije tisuće godine, očito se radi o dobrim tekstovima, koji nam uvijek imaju što reći.

S tim uvjerenjem čitamo ponovno isti odlomak iz evanđelja koji smo čitali i prekjučer. Ali danas ćemo se zaustaviti na jednoj Isusovoj izjavi koja nam, dok je čitamo, pomalo „škripi“. Naveli smo je u naslovu. Isus se u molitvi obraća Ocu i među ostalim kaže: „Ne molim za svijet“. Sve Isusove riječi u današnjem odlomku su molitva i u jednom trenutku on precizira da moli za svoje učenike koje mu je dao Otac, i koji su u svijetu, ali za svijet on ne moli!  Znamo da se u Evanđelju po Ivanu riječ svijet odnosi na ljude koji ne priznaju, ne primaju i ne prihvaćaju Isusa Krista i ne vjeruju da je on izišao od Boga. Taj svijet se protivi i Isusu i njegovim učenicima. Djela su mu zla i zato više voli tamu nego svjetlo.

Ali, ako se sjetimo kako je Isus u razgovoru s Nikodemom rekao: “Ta Bog nije poslao Sina na svijet da sudi svijetu, nego da se svijet spasi po njemu.” (Iv 3,17), postavlja se pitanje kako shvatiti to da unatoč tako jasnoj nakani da svijet spasi, Isus u današnjem odlomku kaže da on za svijet ne moli. Zar baš molitva nije sredstvo spasenja? Nije li to protivno i našoj sasvim redovitoj praksi da molimo za obraćenje grešnika i za one koji u Boga uopće ne vjeruju?

Naravno da nije. Odgovor na pitanje što znači to da Isus ne moli za svijet zapravo se i nalazi u smislu i značenju molitve. Molitva nije jednostrani čin molitelja. Njezina najjednostavnija definicija kaže da je molitva razgovor s Bogom. To podrazumijeva da se između molitelja i Boga nalazi i predmet molitve. Stoga možemmo reći da je molitva ostvarenje zajedništva i molitelja i moljenoga i onoga za koga se moli. Premda nam je slobodno moliti za razne potrebe svih ljudi, konačni cilj svih naših molitava za one koji ne vjeruju – a to je svijet o kojem Isus govori – jest taj da ne ostanu isti, nego da se obrate i povjeruju i tako uđu u zajednicu vjernika

Prema tome, kad Isus kaže  da on ne moli za svijet to se ne protivi njegovoj nakani da svijet spasi, nego znači da svijet ne može ući u njegovu molitvu i ostati svijet. Isus je došao spasiti svijet, ali se to događa samo onda kada svijet iziđe iz tame i prihvati njegovo svjetlo. Tada svijet prestaje biti svijet u onom negativnom smislu riječi u kojem se odnosi na one ljude koji su zatvoreni prema Bogu. Poznato je da tama kada primi svjetlo više nije tama, pa tako ni oni ljudi koji se otvore Bogu više ne pripadaju svijetu, nego se pribrajaju onima za koje Isus moli i u kojima se proslavlja.

fra Domagoj Runje

Foto: https://unsplash.com/