Posted by Evanđelje dana i kratko razmišljanje (Iv 17,20-26)
(Četvrtak sedmoga vazmenoga tjedna)
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
U ono vrijeme: Isus podiže oči k nebu i pomoli se:
»Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene: da svi budu jedno kao što ti, Oče, u meni i ja u tebi, neka i oni u nama budu da svijet uzvjeruje da si me ti poslao. I slavu koju si ti dao meni ja dadoh njima: da budu jedno kao što smo mi jedno — ja u njima i ti u meni, da tako budu savršeno jedno da svijet upozna da si me ti poslao i ljubio njih kao što si mene ljubio.
Oče,hoću da i oni koje si mi dao budu gdje sam ja, da i oni budu sa mnom: da gledaju moju slavu, slavu koju si mi dao jer si me ljubio prije postanka svijeta. Oče pravedni, svijet te nije upoznao, ja te upoznah; a i ovi upoznaše da si me ti poslao. I njima sam očitovao tvoje ime, i još ću očitovati, da ljubav kojom si ti mene ljubio bude u njima — i ja u njima.«
Riječ Gospodnja.
***
Isusova molitva, koju ovih dana čitamo u odlomcima, izrečena je na posljednjoj večeri u krugu dvanaestorice učenika. Oni su u prvom planu njegove molitve, ali na početku današnjega odlomka te molitve Isus kaže: „Ne molim samo za ove nego i za one koji će na njihovu riječ vjerovati u mene.” To se odnosi na ljude svih naraštaja koji će do konca svijeta vjerom ulaziti u Isusovu molitvu. To su oni koji će tijekom čitave povijesti izlaziti iz svijeta koji se Bog protivi i ulaziti u krug Isusovih učenika koji žive u zajedništvu s Bogom.
Današnja Isusova molitva poučava nas (ili bolje reći, podsjeća nas, jer to danas ne čujemo prvi put) da krug njegovih učenika nije zatvoren. Otvoren je i ima pravu misionarsku zadaću.
Znamo da je Isus rekao svojim učenicima da će ih učiniti ribarima ljudi, a to znači da će drugi ljudi preko Isusovih učenika ulaziti u zajedništvo s Isusom. Znamo i da je Isus svoje učenike izričito slao propovijedati već i za vrijeme svoga javnoga djelovanja, a na kraju im je dao sveopće poslanje, da idu po čitavom svijetu i učine sve narode njegovim učenicima (usp. Mt 28,19-20).
Učenici će to svoje poslanje vršiti i riječima i djelima i trpljenjem. Ali u današnjem odlomku iz Evanđelja po Ivanu Isus stavlja naglasak na ono što treba biti temeljna oznaka identiteta njegovih učenika. To je njihovo međusobno jedinstvo utemeljeno u Isusovu jedinstvu s Ocem. U pojmu jedinstvo sjedinjuju se i sredstvo i cilj njihova djelovanja. Međusobna ljubav i zajedništvo Isusovih učenika bit će najbolje sredstvo propovijedanja Očeve ljubavi koja se objavila u Sinu, a cilj tog propovijedanja jest primiti i druge ljude u to sveto životno zajedništvo.
Dok sve ovo govorimo, ne zaboravljamo na stvarnost crkvenih raskola i međusobnih sukoba kršćana i u povijesti i danas. Zbog toga osjećamo nelagodu i pitamo se kakvi smo mi to uopće Isusovi učenici, ako smo razjedninjeni i posvađani? To je kompleksna tema, ali evo nekoliko ohrabrujućih riječi koje proizlaze iz Isusove molitve.
Kao prvo, jedinstvo Isusovih učenika ne temelji se na onomu što je ljudsko, nego na onomu što je Božje. Na onomu što je ljudsko, temelje se naše razmirice i sukobi, i što smo bliže Bogu to ih je manje.
Kao drugo, krivo je govoriti da jedinstva među kršćanima nema. Upravo zbog toga što je utemeljeno u Bogu, ono je stvarno i neuništivo, ali je zbog naših ljudskih slabosti opterećeno grijesima. Nepotpuno je i nesavršeno. Stoga našu molitvu za jedinstvo kršćana trebamo preciznije nazvati molitvom za naše potpuno jedinstvo, ili kako to Isus moli: da budemo savršeno jedno.
I treće, Isusova molitva neće ostati neuslišana. Sjetimo se kako je prije uskrisenja svoga prijatelja Lazara Isus molio: „Oče, hvala ti što si me uslišao. Ja sam znao da me svagda uslišavaš; no rekoh to zbog nazočnog mnoštva: da vjeruju da si me ti poslao.” (Iv 11,41-42).
Prema tome, i svoju molitvu da svi budu jedno Isus je izgovorio bez ikakve dvojbe o tome hoće li se njezin cilj ostvariti, a izgovorio ju je radi nas da se i mi kao njegovi učenici u tu molitvu potpuno i savršeno uključimo. Ne uključiti se u Isusovu molitvu znači ne vjerovati mu. A tko ne vjeruje Isusu ne pripada njemu, nego svijetu.
Fra Domagoj Runje