Posted by Evanđelje dana i kratko razmišljanje (Iv 21,15-19)
Petak sedmoga vazmenoga tjedna
Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu
Kad se Isus ukazao svojim učenicima, nakon doručka upita Šimuna Petra: »Šimune Ivanov, ljubiš li me više nego ovi?«
Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim.«
Kaže mu: »Pasi jaganjce moje!«
Upita ga po drugi put: »Šimune Ivanov, ljubiš li me?«
Odgovori mu: »Da, Gospodine, ti znaš da te volim!«
Kaže mu: »Pasi ovce moje!«
Upita ga treći put: »Šimune Ivanov, voliš li me?«
Ražalosti se Petar što ga upita treći put: »Voliš li me?« pa mu odgovori: »Gospodine, ti sve znaš! Tebi je poznato da te volim.«
Kaže mu Isus: »Pasi ovce moje!«
»Zaista, zaista, kažem ti: Dok si bio mlađi, sam si se opasivao i hodio kamo si htio; ali kad ostariš, raširit ćeš ruke i drugi će te opasivati i voditi kamo nećeš.«
A to mu reče nagovješćujući kakvom će smrću proslaviti Boga. Rekavši to doda: »Idi za mnom!«
Riječ Gospodnja
***
Iz dvorane posljednje večere u kojoj smo prethodnih dana slušali Isusove besjede učenicima i njegovu molitvu Ocu, današnji odlomak iz Evanđelja po Ivanu vodi nas na Galilejsko jezero, gdje se jednoga jutra uskrsli Isus ukazao svojim učenicima. Do sada smo bili za stolom posljednje večere, a sada smo uz žeravicu na kojoj je Isus učenicima pripremio uskrsni doručak. Opis toga događaja obuhvaća čitavo dvadeset i prvo poglavlje Evanđalja po Ivanu, a današnji odlomak sadrži razgovor između Isusa i Petra koji se odvio nakon doručka.
Isus tri puta u različitim varijantama pita Petra „Ljubiš li me?“, i nako što Petar tri puta odgovoru Isusa „Ti znaš da te volim.“, Isus mu svaki put potvrđuje pastirsko poslanje brige za svoje stado. Budući da se Petar, nakon što mu je Isus treći put postavio isto pitanje, ražalostio može se zaključiti da je Isusov triputno pitanje „Ljubiš li me?“, podsjetilo Petra na to da ga je tri puta zatajio. Ako to jedno s drugim povežemo, onda se sada događa Isusovo pomirenje s Petrom i ponovna uspostava njihova zajedništva koje je bilo prekinuto u noći Isusove muke.
Ali, to što Isus tri puta postavlja isto pitanje i Petar tri puta daje isti odgovor i potom prima od Isusa isto poslanje, ima i formu svečanoga izabranja i povjeravanja posebne uloge i poslanja. Naime, jedna od karakteristika svečanih obreda jest višekratno gotovo litanijsko ponavljanje istih riječi, obično s nekim malim dodatkom ili drukčijim izrazom. Na primjer, u misi prije pričesti tri puta imamo zaziv Jaganjče Božji, a dobro se sjetiti da i u pokajničkom činu na početku mise tri puta kažemo, moj grijeh, moj grijeh, moj preveliki grijeh.
To svečano obredno ponavljanje nije tek stilski ukras neke tvrdnje, nego daje toj tvrdnji oznaku ozbiljnosti i neopozivosti. U tom smislu Isusov razgovor s Petrom zapravo je jedan svečani obred u kojem Isus Petru dodjeljuje posebno i univerzalno poslanje koje obično nazivano Petrovim primatom među ostalim apostolima.
Treba reći da je pitanje Petrova primata jedna veoma kompleksna tema u životu Crkve, u što sada nećemo ulaziti, nego ćemo samo primijetiti da se radi o nečemu što Petar sam nije izabrao, niti su ga na taj položaj izabrali ostali apostoli. Radi se o službi i mjestu na koje ga je postavio Isus, i sav Petrov autoritet proizlazi iz njegove povezanosti s Isusom kao izvorom svoga poslanja.
U nastavku Isus Petru slikovito navješćuje i njegovu smrt. Iz povijesti Crkve znamo da je Petar umro mučeničkom smrću na križu. Predaja kaže da se Petar osjetio nedostojnim umrijeti na isti način kao i Isus, pa je zamolio mučitelje da križ okrenu naopako. U svakom slučaju, Petar je svoje nasljedovanje Isusa zaključio najvećom potvrdom ljubavi i vjerodostojnosti.
No Isusove riječi Petru o tome kako će ga, kad ostari, drugi opasivati i voditi kamo neće, mogu se primijeniti na čitav Petrov život od trenutka kada ga je Isus postavio za prvaka apostola. O kakvom se opasivanju radi možemo bolje razumjeti ako pogledamo kako izgleda život svakoga pa i današnjega Petrova nasljednika,tj. rimskoga pape, a to vrijedi u određenoj mjeri i za svaku osobu koju obnaša neku javnu službu i u Crkvi i u društvu. Što je ta služba viša, to manje dotična osoba ima privatnoga života. Papa ga gotovo uopće nema. Prati se svaki njegov korak. Mjeri se svaka njegova riječ. Komentira se svaka njegova gesta.
Stoga možemo slobodno reći da je Petar sebi umro već onoga dana kada mu je Isus rekao „Pasi ovce moje!“, a mučenička smrt na križu bila je svečani dovršetak njegova suobličavanja umrlom i uskrslom Kristu i najbolji mogući način na koji je proslavio Boga.
fra Domagoj Runje