Crtica o srednjovjekovnim redovnicima i njihovu doprinosu napretku društva

Posted by

Sveti Benedikt iz Nursije postavlja temelj cenobitskih zajednica — redovnika koji zajedno žive*. Na Monte Cassinu 529. godine sastavio je poznato Pravilo svetog Benedikta po kojemu je svaki redovnik vezan za zajednicu. Zajednički život po pravilima nudi umjerenost, strukturu i red. Samostani su otoci intelektualnog života, ali i praktičnih umijeća življenja koji šire znanje među pukom mijenjajući pejzaž Europe. Benediktinci su izvrsni poljodjelci koji krče, isušuju ili natapaju te obrađuju dotada besplodne predjele. Stvaraju male odbljeske raja gdje god se pojave.

Cisterciti su pak izvrsni metalurzi koji pokazuju svoj domišljati i istraživački duh u pronalasku i širenju novih praktičnih tehnologija. Usavršavaju tehnologiju korištenja snage vode i vjetra te time zamjenjuju rad robova koji su održavali grčki i rimski svijet. Grade vodenice, vjetrenjače, brane i kanale. Nekadašnje izvore bolesti i nečistoće pretvaraju u plodno tlo. Usavršavaju proizvodnju vina i začinju proizvodnju piva. Otkriće pjenušca pripisuje se Don Perignonu krajem 17. stoljeća u opatiji Svetoga Petra na Marni.

U cistercitskom samostanu Clairvauxu Francuskoj izvještaj iz 12. stoljeća kako redovnici koriste snagu vode. Vodu potoka skreću prema samostanu i najprije je za mljevenje žita, pa prosijavanje brašna, valjanje sukna i štavljenje kože te konačno čišćenje samostana. Cisterciti su poznati kao besprijekorni metalurzi, bilo da je riječ o proizvodnji olova, željeza ili soli, branju kamena brušenju, staklarstvu ili izradi metalnog posuđa. Nema djelatnosti u kojoj nisu pokazali domišljatost i istraživački duh.

U samostanu Rievaulx u Engleskoj izgradili su peć za odvajanje željeza iz rudače i time nekoliko stoljeća prije prethodili industrijskoj revoluciji. Bili su nadomak prijelaza na peći koje su proizvodile lijevano željezo, dakle, na rubu pokretanja industrijskog doba. No engleski je kralj Henrik VIII. tijekom 1530. ih godina raspustio samostane kako bi se domogao njihovih prihoda i posjeda. Uslijedila je socijalna, duhovna i intelektualna kriza. Navedena inovacija odgođena je za gotovo tri stoljeća.

U krugu Crkve začinju se posve praktična rješenja. Primjerice, početkom 11. stoljeća redovnik Elmer svojom je zračnom letjelicom poletio do visine od 180 metara. Prvi sat o kojem postoji pisani dokaz napravio je oko 996. godine budući papa Silvestar II. za njemački grad Magdeburg. Petar Lighfoot, redovnik iz Glastonburyja, u 14. stoljeću izradio je najstariji sačuvani sat koji se danas nalazi u odličnom stanju u Muzeju znanosti u Londonu.

Samostani pokrivaju sva područja ljudske djelatnosti. U njihovom okrilju niču hospiciji za nemoćne, bolnice i javne kuhinje. Proizvodnja i karitativni rad nalažu im razvoj novčanog gospodarstva. Samostani moraju djelovati i kao moderne tvrtke pod dobrom upravom koje moraj brzo usvajati najnovija tehnološka dostignuća. Crkvene institucije u temeljima su slobodnih srednjovjekovnih komuna – malih, slobodnih kapitalističkih gradova-država koje se brane od lakomih vladara i u slobodi razvijaju svoj poslovni duh i poslovne mehanizme.

Josip Vrandečić

 

* Tekst je preuzet iz članka Uloga kršćanstva i Katoličke Crkve u oblikovanju zapadne civilizacije objavljenog u listu Svjedok 27 (2020), 4-12, ovdje 8-9.

Foto: Il Monastero di San Nicolo l'Arena di Catania