Vjerom do mira, zdravlja i sreće – dr. Tomislav Ivančić

BogoslovPosted by

Svi ljudi konačno traže što je to duhovna dimenzija, što to znači razgovarati s Bogom, kakav je Bog, gdje je Bog. Svi smo mi samo gosti ovdje na svijetu, tu smo kao na mostu jer moramo otići.

Poštovani župljani župe Međugorje, vi nemate čast hodočastiti Gospi Međugorskoj; svi drugi, iz cijeloga svijeta, to mogu učiniti, samo vi ne. Nepravda. Što, dakle, da napravite? Vi biste trebali napraviti jedno drugo hodočašće. Svi ljudi koji k vama dolaze, dolaze, rekao bih, horizontalno, zemljom putuju do vas, a vi biste trebali kod svake sv. Mise putovati vertikalno. Svakoj sv. Misi mi dolazimo kao grješnici, puni strahova i tjeskoba što će biti od nas. Na tom hodočašću imate pet stanica. Prva stanica je priznati svoje grijehe i oprostiti jedni drugima, i tada si slobodan, straha nestaje, s Bogom si u kontaktu. Druga stanica na koju se uspinješ jest slušanje Božje riječi. Treća stanica tvoga uspinjanja jest prikazanje. Tada Bog pita, što mi imaš dati? Četvrta stanica vašega uspinjanja jest pretvorba ili podizanje, kad hostija postaje Isusovo tijelo, a vino postaje Isusova krv. Tada Duh Sveti silazi i ako ste na prikazanju sebe prikazali, on vas pretvara u svete ljude. Peta postaja je pričest, kad primate Isusa i idete s Isusom kao ljudi koji su sveti. Došli ste grješni, a vraćate se novi, zdravi, sveti.

Svi koji dolaze u Međugorje očekuju da im pričate o svom hodočašću, koje je, kako rekoh, visinsko. To je najljepše hodočašće. Lijepo je da ste danas došli u crkvu, u Isusovu kuću, jer se spasenje ne događa u vašim kućama; spasenje se događa u Isusovoj kući i vi ste danas došli k njemu. Nedjelja je dan sastanka s Isusom Kristom pa mu najprije darujte svoje grijehe a potom slušajte što će vam on reći. Tada mu recite, Isuse, darujem ti svoj život, spojite se s njime, i nakon Mise idete obnovljeni kući. A kad dođete kući, nemojte zaboraviti upaliti svijeću. Vaša djeca i hodočasnici pitat će vas zašto to činite, a vi ćete im kazati, u crkvi sam primio Isusa, ja sam sad tabernakul, a i naša je kuća postala tabernakul. Stoga u kući treba gorjeti svijeća, kao pred tabernakulom, a ljudi će vas blagoslivljati. Odbacimo sve što nam priječi susret s Isusom, a to je mržnja, ogovaranje,nepravda, škrtost, psovka; to je ružna riječ koju kažeš bračnom drugu, susjedu, djeci… Sve to daj Isusu jer će on to kao metlom pomesti; njegova presveta krv će to oprati i mi ćemo se novi vratiti kući. Sve svoje grijehe dajte Isusu, čitav svoj život, sve svoje strahove i svaku bolest. 

 

Ako  s Bogom ne komuniciramo, naš se mozak ne razvija, postajemo mali i uskogrudni

Poštovani vjernici, zastanimo na trenutak nad Božjom riječi. Bog nam je progovorio, ali to je možda zastario jezik, jezik star dvije tisuće godina i možda nam ga je teško razumjeti. Došao student svom ocu, židovskom rabinu, i kaže, oče, vraćam ti Bibliju. Cijelu sam je pročitao, ali sve je to laž, ne želim više ništa o tome znati. Otac uze Bibliju i pruži je svome sinu, govoreći, sine, probaj još jednom pročitati, možda je ipak istina to što u njoj piše. Možda mi, braćo moja, površno slušamo riječ Božju, a to je kao da bacimo sjeme pokraj puta, a ptice ga pozoblju, ili ga bacimo na kamen i ono ne može uzrasti. I ti onda misliš, tko zna je li to sve istina? Danas su ateisti u najvećoj krizi jer je znanost dokazala da ne postoji čovjek koji ne pozna Boga; svi znaju za Boga. Nalazimo se u povijesnom razdoblju kad znanost konačno proučava ono što je temelj svega, a to je duh. Dobitnik Nobelove nagrade, dr. Kandl, u svojoj osamdeset šestoj godini kaže, idem proučavati što je to zapravo čovjekova duhovna dimenzija, što je to duh, gdje postoji svemir, u čemu on stoji, jer je ograničen, materijalan. I što je to u čovjeku da znade misliti, stvarati, graditi… Znanost je već dokazala, a to je najprije učinila logoterapija, da je u podsvijesti svakoga čovjeka Bog.

Čak i malo dijete znade za Boga jer Bog u trenutku začeća djetetu daje duhovnu dušu; u tom bljesku dijete vidi Boga, znade za Boga i dijete ne morate poučavati da Bog postoji. Radije se vi poučite od djece jer djeca pate ako roditelji ne poznaju Boga. Neuroznanost kaže da u mozgu postoji funkcija Boga, modul Bog ili, kako kaže američki znanstvenik indijskog podrijetla Ramahandra, u mozgu postoji točka Bog, i ako s Bogom ne komuniciramo, ako ne molimo i ne čitamo Sveto pismo, kaže on, tada se naš mozak ne razvija, postajemo uskogrudni i mali; naši životni prostori su uski i doživljavamo frustracije. U našoj savjesti je posve jasno tko to meni kaže, idi čini dobro, nemoj činiti zlo. Tko to čovjeka koji je ubio, ukrao, progoni grižnjom savjesti da ne zna kamo bi? Taj bježi ne samo pred policijom i sudstvom, već pred vlastitom savješću. Ovisnici nisu ništa drugo nego ljudi koji su progonjeni savješću, i zato uzimaju drogu ili alkohol ili cigarete samo da se oslobode tih misli; da zaborave.

 

Duboko boli ružna riječ

Saint Exupery u svom Malom princu kaže, došao dječak do jednog alkoholičara i pita ga zašto pije. Pijem da zaboravim, odgovara mu alkoholičar. A što da zaboraviš, nastavlja Mali princ. Da zaboravim da pijem! Njemu piće stvara grižnju savjesti jer alkoholizmom ubija cijelu svoju obitelj. Poznato je da se upravo zbog grižnje savjesti ljudi ubijaju, osobito mladi koji nisu doživjeli ljubav od svojih roditelja, koji nisu imali oca i majku koji ih vole. Mladi koji su se od početka morali brinuti za sebe doživljavaju kao da su oni krivi što nisu bili voljeni. Takvi se osjećaju kao da su zatvoreni u četiri zida i ne vide drugi izlaz nego se ubiti. Grižnja savjesti nešto je strašno! Ali istodobno kad činiš dobro nešto ti govori da si velik. Kad si nekom obrisao suze, kad si se pomirio s bratom, ili s bračnim drugom; kad u naručje uzmeš dijete koje plače, kada sam, sa srcem izmoliš krunicu, osjećaš se ponosnim. Osjećaš da je u tebi leglo nešto što ti daje zdravlje, osjećaš da tvoj život ima smisla. Savjest je opasna stvarnost u nama onda kad te progoni, i najbolji ti je prijatelj kad činiš dobro. Tada u tebi sve funkcionira, krvne žile i krvotok funkcioniraju.

Znam ljude koji su imali rak, upoznao sam ih više u svojoj hagioterapiji, došli su i tražili da ih blagoslovim. Pitao sam ih što je, a oni odgovaraju, sutra trebam na operaciju raka. Tada sam pokušavao „pročačkati“ njihovu prošlost, vidjeti jesu li s kime posvađani, jesu li oprostili ocu, majci, bratu, sestri i svima koji su ih u životu povrijedili. Odgovor je bio mlak, pa jesam, oprostio sam, ali čačkajući pronalazimo osobu za koju kažu da joj ne mogu oprostiti i čim se nje sjete, zaplaču. Tada bismo radili na tome da se oprosti i toj osobi jer neopraštanje stvara bol, grč, rak. Tako čineći, dolazimo do toga da bolesna osoba kaže, da, on mene u dubinama svoje duše voli. U tom trenutku kao da neko svjetlo ulazi u čovjeka, i oprašta, ne mrzi više. Sutradan popodne ista osoba mi je došla i rekla da nije bilo operacije! Liječnik je prije operacije pronašao da je raka nestalo, povukao se. Znanstvenici danas kažu da sve bolesti, psihičke i fizičke, nastaju zbog sukoba u savjesti, u intelektu, u osobnosti. Kad vas netko povrijedi, to duboko boli, i ako ne možeš oprostiti, u biću se sve grči, nastaje ogovaranje, mržnja… Sjeti se kako te boli kad ti netko rekne ružnu riječ.

A najdublje boli kad te povrijedi bračni drug, kad stalno nešto prigovara. Duboko boli i kad te roditelji obezvrjeđuju, kad stalno prigovaraju zašto nisi ovo ili ono; kako može susjedov sin, a ti ne možeš. Od toga ostaje duboka krivnja u djetetu i osjećaj da on nije vrijedan, a svi drugi su vrijedni. Ako čovjek laže, ako grijehe nije nikad ispovjedio, sve to stvara duboke sukobe u osobnosti, to boli duboko. Ili, živjeti u kući i ne razgovarati s nekim, zamisli, dvadeset četiri sata živjeti s nekim a ne razgovarati! Ideš nedjeljom na Misu a ne razgovaraš s ovim ili s onim. Pa to stvara strašan grč i sedamdeset posto bolesti dolazi od toga! Uvijek smo mislili da je dovoljno ići k liječnicima i psihijatrima, a danas, kad se medicina razvila do vrhunskih mogućnosti, vidimo da su nemoćni. 

 

Ateisti imaju strašnu želju razgovarati o Bogu

Više nema novih lijekova koji bi vas liječili; više nema lijekova koji bi znali liječiti neizlječive bolesti. Zašto? Jednostavno jer nismo proučili zašto ljudi imaju potrebu ići u crkvu, zašto imaju potrebu govoriti o Bogu. Oni koji Boga ne mole, psuju ga, a zašto? Sjećam se kad sam bio u vojsci, naši su oficiri imali potrebu psovati Boga, i to na najgori način. Zašto? Kad danas razgovarate s ateistima, oni imaju strašnu potrebu razgovarati o Bogu. Zašto? Razlog je u tome što ih znanost negira: čovječe, pa ti poznaš Boga i kako možeš reći da nisi s njime u vezi. Zašto mu ne vjeruješ kad je on dobar? To su teški konflikti i bolesti. Zamislite, sedamdeset posto bolesti možeš izliječiti ako liječiš odnos čovjeka prema Bogu, prema drugim ljudima; ako liječiš njegovo dostojanstvo, ako mu izliječiš savjest kao mi u ispovjedaonici, ako čovjeku pomogneš da oprosti drugima, ako mu pomogneš da ne krade, da ne laže, da ne mora skupljati blago izvan sebe nego u sebi – da bude čestit, pošten… Na taj ćeš način izliječiti sedamdeset posto bolesti! Zamislite, sedamdeset posto naših sredstava za zdravstvo mogli bismo uštedjeti kad bismo liječili duhovnu razinu. Umjesto toga, farmaceutske tvrtke produciraju lijekove koji uopće ne liječe, proizvode iste lijekove pod stotinu različitih naziva.

 

Ljudi najviše trpe od krive slike Boga

Shvatimo, braćo i sestre, da je kucnuo trenutak kad svi ljudi konačno traže što je to duhovna dimenzija, što to znači razgovarati s Bogom, kakav je Bog, gdje je Bog. Svi smo mi, draga braćo, samo gosti ovdje na svijetu, tu smo kao na mostu jer moramo otići. A tko je gospodar zemlje, tko je zasadio vaše šume i travu, tko je pronašao krumpir i rajčicu, recite mi tko je to satkao tvoje srce; nađite mi među sedam milijarda ljudi nekoga tko je to načinio. Braćo moja, kako je Bog potreban čovjeku, Bog, jedino mjesto gdje mogu naći mir! I sad je jedino bitno kakvu sliku ti nosiš o Bogu, a kršćani, nažalost, nose užasnu sliku o Bogu. Najgore mi je slušati pobožne ljude jer stalno govore o đavlu, grijesima, paklu i slično. Koja je tvoja slika o Bogu? Ili se Boga bojiš ili Boga voliš? Hoće li tebe Bog baciti u pakao ili će te dovesti u nebo?

Prijatelji dragi, odbacite sve svoje bogove i uzmite jedinoga Boga koji spašava, a to je Isus iz Nazareta. To je onaj koji vam je danas govorio, blago vama koji patite, blago vama koji ste siromašni duhom, blago vama koji volite jedan drugog, blago vama koji stvarate mir u braku, u obitelji, u Međugorju, u svijetu, blago vama koji ste dobri, čestiti, blago vama koje vas progone a vi ne mrzite nikoga nego izlazite kao pobjednici, blago vama…Takav je Bog, Bog koji te voli. Ljudi najviše trpe od krive slike Boga. Kao da smo svi mi kršćani uzeli sliku Boga iz Starog zavjeta – Bog kažnjava, ubija, prijeti… što je užasno. Braćo moja, Bog Starog zavjeta je Bog Židova, ali naš Bog je Bog Novog zavjeta, naš Otac, Tata; s njime svaki dan drugujemo, razgovaramo – Bog tako dobro govori hrvatski. Moj Bog je Isus iz Nazareta, moj prijatelj i kako bih mogao reći da će me moj prijatelj iz Nazareta, moj Isus, odvesti u čistilište ili u pakao kad me on voli? I svaki dan mu kažem, Isuse, oprosti mi, pogriješio sam, a on mi odgovora, dobro, Tomislave, pusti, hajdemo opet skupa. Kad ga pitam, Isuse, kamo ću sa svojim grijesima cijeloga svoga života, on kaže, nikuda, neka grijesi idu u pakao, a ti k meni u Nebo! Milina je s Isusom razgovarati!

Isus ne voli kad smo smrknuti, ozbiljni, stalno sklopljenih ruku. On nam tada govori, čovječe, daj budi normalan. Isus tako silno voli slušati naše šale, voli čuti dobar vic i od srca se nasmijati. Isus nam kaže, ja sam postao čovjek, ja sam tu gdje ste i vi, na zemlji, stavite me za svoj stol, dajte mi tanjur i pribor, da nešto pojedem s vama. Ispričajte mi nešto da se s vama mogu smijati… Zašto kod vas u Međugorju moram biti stalno mrtav ozbiljan, pita nas Isus. Zašto me ne volite, zašto mi ne vjerujete? Razlika između kršćanstva i svih drugih religija jest u tome što svi drugi bogovi traže da se umire za njih, oni žrtvuju ljude, žrtvuju djecu.

A naš Bog, što on čini? Kaže mi, zgriješio si, idem ja za tebe umrijeti, ja idem na sud. Bog mi kaže jesi li dužan, da, odgovaram, uzeo sam kredit i ne mogu ga vratiti, a on mi kaže, ne brini se, ja ću ga vratiti. Pa kako, Isuse, otkuda tebi novac? Ne brini se, u kući Oca mojega ima mnogo bogatstva. Za svoje grijehe ja sam trebao biti osuđen, i umrijeti, a Isus kaže, ne ljudi, ja ću uzeti vaš križ, vaše poroke i grijehe, ja uzimam trnovu krunu i bit ću za vas proboden. Vi ćete biti tamo gdje sam ja, u Nebu, radovat ćete se; vi ste djeca mojega Oca, vi ste moja braća i sestre. Pa daj vjerujte mi, zašto uzimate krive bogove i zašto se okrećete tamo gdje Boga nema?

Bog je, braćo i sestre, samo dobar, on je apsolutna ljubav i dobrota. Sagriješio si, psovao si Boga, hrđav si čovjek, možda si korumpiran, ali idi Isusu jer je to jedino mjesto gdje te ne će osuditi. Ljudi će te suditi, sudstvo i policija će te goniti, ali te Isus ne će suditi. I jedino mjesto gdje ne ćeš biti suđen jest kod Isusa. I jedino mjesto gdje ne samo da ti ne će suditi, nego vraća i tvoje dugove. Zato u Očenašu ne molimo, oprosti nam grijehe naše, nego, oprosti nam dugove naše. Bog vraća naše dugove. 

 

Nema drugoga Boga osim dobroga Boga

Htio bih, braćo i sestre, prijatelji moji dragi, da ponesete samo sliku dobroga Boga jer nema drugoga Boga osim dobroga Boga. Kad bi Bog od vas tražio da ispravite sve svoje grijehe, da ispravite sve krive poteze u životu, recite mi tko bi se mogao spasiti? Ako si ubio nekog čovjeka, ako si abortirala dijete, zar možeš oživjeti toga čovjeka i to dijete? Ako si nekom ukrao, a ni sam nemaš više novaca, kako ćeš mu vratiti? Ako si nekom opsovao, teško ga uvrijedio, zar ti možeš napraviti da to bude drugačije? Ama ne, jer koliko ga god moliš za oproštenje, njega boli. Ali Isus popravlja, Isus vraća, Isus liječi dušu čovjeka i tako popravlja svijet. Isus je najveće dobročinstvo čovječanstva i zato svima treba reći, i muslimanima i hindusima i židovima, svima na Istoku i Zapadu, ljudi, ne bojte se, ne ubijajte jedni druge, ne trebamo ratove jer Isus je dobar, Bog je stvorio svakog čovjeka i voli svakog čovjeka; Isus je za svakog čovjeka prolio krv pa hajdemo biti braća.

Kako bi to bilo dobro, prijatelji dragi! Ali za to je najprije potrebno da mi vjerujemo u Isusa. Znam kako je teško mijenjati sliku o Bogu jer svi mislite, a tko znade? Znam toliko svetih ljudi, istinskih vjernika, koji u glavi nose sliku nemilosrdnoga Boga, a ne Isusa koji nas voli i koji nam prašta, koji vraća duge naše. Takve pitam zar ne vjeruju Kristovu križu, njegovoj za nas, iz ljubavi prema nama prolivenoj krvi koja briše svaku našu krivnju? Kad se ispovjedim i kad mi svećenik odriješi grijehe, lak sam i radostan jer znam da me nitko više ne može osuditi, moji su grijesi oprošteni, čist sam. Vidimo li kako je dobro s Bogom biti prijatelj, braćo moja!Poštovani prijatelji, jedino što Gospa od nas želi jest da vjerujemo njezinu Sinu, njegovim ranama i njegovoj smrti. Jedino što Gospa želi jest to da kad na križu vidiš Isusa kažeš, gledaj kako me je volio, gledaj, koliko me je volio Isus! Sveti Bernardin iz Clairvauxa kaže, ne bojim se svojih grijeha. Da sam učinio i teški grijeh ne bojim se jer ću se sakriti u Isusove rane, a svaka Isusova rana svjedoči, ne boj se, ja te volim i ne boj se svojih grijeha. Kad vas svi optužuju, prijatelji dragi, kad si zbog toga možda postao ovisnik ili suicidalan, idi Isusu jer je to jedina osoba pred kojom ćeš biti opravdan i siguran. On će reći, ti si pravi, ti si vječan, dođi, ja ću te osloboditi.

Isus je jedino mjesto gdje možeš naći sreću, on jedini briše naše suze, jedini liječi naše rane. Isus je jedini odvjetnik koji te sigurno brani od svih osuda. Zato se ide u crkvu, braćo moja, ne da se trpi nego da se kući ide radostan. Odbacite sve svoje slike strašnoga Boga, a uzmite sliku Isusa iz Nazareta a iznad slike napišite: Ovaj me Bog voli i zato me stvorio, ovaj me je Bog načinio kršćaninom i dao mi je da budem njegovo dijete. Prijatelju, upamti, Bog te ludo voli, ti si njegovo dijete i zato si kršten. Bog je sretan što vas svake nedjelje vidi u crkvi na Misi, sretan je što vidi radost na vašim licima jer ste došli u njegovu kuću i tu popili malo dobrote, ljubavi, nježnosti, tu uzeli njegovo tijelo i postali on da znadete da ste njegova braća, da ste sinovi i kćeri njegova oca. Amen!

(Propovijed koju je dr. don Tomislav Ivančić održao u Međugorju 30. siječnja 2011.)

Izvor: Glasnik mira

Foto: www.pexels.com