Sv. Ivan od Boga – zaštitnik bolesnika

BogoslovPosted by

Još kao vojnik Ivan je prestao prakticirati svoju vjeru. Kad je imao 40 godina, težina grijeha obrušila se na njega. Odlučio je posvetiti ostatak svoga života služenju Gospodinu. Uputio se u Afriku gdje je namjeravao oslobađati kršćane robove i, ako je moguće, i sam postati mučenikom.

Ivan od Boga, osnivač bolničkog reda Milosrdne braće. Rodio se kao João Cidade Duarte 8. ožujka 1495., u portugalskom gradu Montemor-o-Novo (kotar Évora). Kao osmogodišnjak je pobjegao od kuće u susjednu Španjolsku i roditelji nikada nisu doznali kamo je nestao. Radio je kao pastir kod jednog posjednika u Castilli, a zatim ga je nemirni duh odveo u vojsku. Promijenio je mnoge gospodare i kao plaćenik obišao cijelu Europu, a nakon teške vojničke kavge umalo je završio na vješalima. Kad se nakon dugog lutanja vratio kući, doznao je da su mu roditelji umrli od tuge. Osjećao je grižnju savjesti, postao pokornikom i nastojao se iskupiti djelima milosrđa.

RED MILOSRDNE BRAĆE

Obratila ga je 1539. propovijed svetog Ivana iz Ávile. Istrčao je iz crkve i počeo glasno naricati. Jednom je prigodom iz goruće bolnice u španjolskom gradu Granadi (Andaluzija) spasio više bolesnika. Hrabro je utrčavao u plamen i bolesnike iznosio na leđima. Ostali su bez krova nad glavom pa je Ivan radi njih osnovao svoju prvu bolnicu sa 42 kreveta. Nakon toga je osnivao bolnicu za bolnicom, a oko njega su se počeli okupljati dobri ljudi koji su bili spremni dvoriti i njegovati bolesnike.

Utemeljio je novu redovničku zajednicu koja bi dvorila bolesnike, red Milosrdne braće. Do kraja života žrtvovao se je za nevoljnike, siromahe, beskućnike i bolesnike. Jednog dana ugledao je dječaka koji je upao u rijeku i bespomoćno zapomagao. Skočio je za njim, pokušao mu pomoći i pritom zaradio tešku prehladu. Obolio je od groznice i preminuo u Granadi na svoj rođendan, 8. ožujka 1550. godine.

U pozadini Ivanovih vanjskih znakova potpune brige i ljubavi za bolesne siromahe bio je duboki osobni život molitve koji se očitovao i u duhu poniznosti. Ove kvalitete privukle su pomagače i sljedbenike, koji su dvadeset godina nakon Ivanove smrti formirali Braću bolničare, sada već svjetsku redovničku zajednicu.

Impresivna je velika poniznost Ivana od Boga koja je dovela do potpune predanosti drugima. Bog ga je blagoslovio darovima razboritosti, strpljenja, odvažnosti, entuzijazma i sposobnošću da utječe na druge i inspirira ih. Uvidio je da se u svojoj mladosti okrenuo od Boga, i pokrenut milošću, odlučio je služiti drugima otvoren Božjoj ljubavi.

Jednom je nadbiskup pozvao Ivana od Boga jer je čuo da on drži u bolnici skitnice i nemoralne žene. U poniznosti je Ivan pao na koljena i rekao: “Sin Čovječji je došao zbog grešnika, i mi smo obavezni tražiti njihovo obraćenje. Ja sam ne ispunjavam ovo, ali ispovijedam ovdje da nema u bolnici nijedne loše osobe osim mene samoga, koji sam nedostojan da jedem kruh siromaha.” Nadbiskup je morao vjerovati u Ivanovu iskrenost i poniznost, zato ga je otpustio s još većim poštovanjem prema njemu.

ZAŠTITNIK BOLNICA I BOLESNIKA

Papa Pio V. potvrdio je, 1572. godine, njegov red i odredio mu pravila svetog Augustina. Već 1648. red Milosrdne braće brinuo se samo u Španjolskoj za više od 80 bolnica, a širio se po cijeloj Europi i svijetu. Danas Milosrdna braća djeluju u 53 zemlje diljem svijeta, u više od 380 različitih medicinsko-zdravstvenih ustanova, bolnica, domova i centara, s više od 1500 redovnika, uglavnom laika. Prije 2. svjetskog rata djelovali su i u Hrvatskoj (Zagreb, Zadar), 2006. godine utemeljena je njihova zajednica u Šumetlici (općina Cernik), a 2011. otvorili su na nedalekom Strmcu psihijatrijsku bolnicu.

Svetog Ivana od Boga blaženim je proglasio 1630. papa Urban VIII., a svetim 1690. papa Aleksandar VIII. Papa Leon XIII. proglasio ga je 1886. zaštitnikom bolnica i bolesnika. Ime svetog Ivana od Boga nosi psihijatrijska bolnica u zagrebačkom Vrapču, a posvećena mu je i kapela u župi Ičići kod Opatije, koju je sagradio i Crkvi darovao hrvatski glazbenik Ivo Robić (1923. – 2000.).

Izvor: Svjetlo riječi; Book