Posted by Poznato mi je , međutim, i jedno drugo tumačenje, jedan drugi stav prema "odsutnome Bogu". Poznajem tri (međusobno duboko povezane) vrste strpljenja s obzirom na Božju odsutnost: to su vjera, nada i ljubav. Da, glavnu razliku između vjere i ateizma vidim u strpljenju. Ja sam uvjeren da sazrijevanju u vjeri pripada i to da se izdrže trenuci – nekada čak duga vremenska razdoblja – u kojima izgleda da je Bog krajnje daleko i da ostaje skriven. Ono što je očito i dokazivo ne treba vjere; ona nije potrebna u svjetlu nepokolebljivih sigurnosti koje su dostupne našem razumu, našoj fantaziji ili našim osjetilnim iskustvima. Vjera je upravo za one trenutke sumraka, višeznačnosti života i svijeta kao i za noć i zimu Božje šutnje. Ona nije tu kako bi utažila našu žeđ za izvjesnošću i sigurnošću, već da nas pouči kako živjeti s tajnom.
Vjera i nada su izraz našeg strpljenja upravo u takvim časovima – jednako kao i ljubav: ljubav bez strpljenja nije prava ljubav. Mogao bih kazati da to jednako vrijedi za "zemaljsku" ljubav kao i za "ljubav prema Bogu" kada ne bih znao da postoji samo jedna ljubav, jedna u svojoj najvlastitijoj biti, nepodijeljena i nedjeljiva.
Tomáš Halík, Strpljenje s Bogom