Posted by Bio je nerazborit, govorit će oni.
Trebao je ostati na miru
Vrč ide na vodu dok se ne razbije...
Htio je provesti svoje kud puklo da puklo.
I sad je dobio po glavi.
Pravo smo mi govorili."
Bože moj, Bože moj, ma gdje bili,
oni će uvijek isto ponavljati.
Kada se netko odvaži na nešto,
nemojte govoriti:
On je neoprezan, oholica.
Recite radije: možda nije mogao drukčije?
Možda nije znao zakopati talenat?
Vi razboriti ljudi,
kolika je vaša zasluga što ste razboriti,
Kad vam život prolazi u sjedenju među vama sličnima.
Komentirajući razboritost naroda,
domišljajući se, u ime milosrđa, u ime ljubavi,
kako da učinite neopasnim sablažnjivi križ
na kojem je umro On,
poput roba, poput zločinca.
Vi, meka srca, istina vas peče.
Kako dovitljivo izmišljate riječi što umiruju,
vi, spavači, skrivači blaga.
Malo ovoga, malo onoga. Malo peršina, malo soli, malo papra.
Poslužite mlako. Ne izazivajte skandal.
I neka sve ostane među nama.
Prstima upirete u one koji se pod mecima probijaju naprijed.
Klevećete one koji posrću, koji padaju.
Ako su pokriveni prašinom i blatom,
to je zato jer su koračali neutrtim putovima.
Ako su ranjeni i iskidani, to je zato jer su išli kroz prašumu.
Vi, pismoznanci i veliki učitelji,
vi ste krstarili samo javnim putovima,
kojima svi putuju, na kojima se suši i umire zrno sijača.
Vi ćete sačuvati svoj život.
Ostarit ćete u miru i počastima.
Vama će pripasti odobravanje i meki naslonjači.
I medalje što ih svijet čuva za one koji mu služe.
Ali Otac ce s najviše planine sići
u susret izgubljenoj djeci.
Jean Sulivan