O Rafo, brate,što si poput krijesa
Što plamom svojim rasvjetljuješ noć,
Duše što širi miris poput vrijesa;
Sebi ima ljekovitu moć.
Rasvijetli naša obzorja i dane,
Što često oblak zastire ih gust,
Jer naše muke dobro su Ti znane
Bez sunca dan je žalostan i pust.
Kreposti dušu krasile su Tvoju,
I ona bješe ko mirisan cvijet,
Ljubio stoga Domaju si svoju,
Za nju se mole Bogu za sav Svijet.
I zato kad Te smrtna muka stiže,
Bio si zreo kao puni klas,
Slobodan Ti k Bogu svom se diže;
U njemu vječni našao si spas.
Sada nas, brate, sa nebesa prati,
Neka nam duše obasjava Sjaj,
Duh nam kroz tmine provesti ćeš znati....
Spas nam izmoli i blaženi Raj.
S. Marija Petričević od Presvetog Srca
Foto: Andrija Jakelić, fra Rafo Kalinić