Radost zajedništva!

BogoslovPosted by

Četvrta je vazmena nedjelja, Nedjelja Dobroga Pastira kada se na poseban način slavi Dan svećeničkih i redovničkih zvanja. Ovo jutro i ovaj dan s posebnom je radošću dočekan u našem samostanu. Zadnje euharistijsko slavlje u zajedništvu s vjernicima proslavili smo 19. ožujka 2020. godine na svetkovinu sv. Josipa, nakon toga, zbog širenja bolesti COVID-19, vjerska okupljanja i javno slavljenje euharistije bilo je zabranjeno. Od tada je prošlo točno 45 dana! Fratrima, starijima i mlađima, ovakva situacija je bila neobična, ali zbog velikog broja braće koja žive u samostanu, zajedničkoga euharistijskog slavlja i molitve, nismo mogli u potpunosti osjetiti kako je to vjernicima biti bez euharistije ili koji osjećaji obuhvaćaju župnika kada slavi euharistiju sam, bez svojih vjernika, svoga stada. Baš zbog toga svega danas se u našoj crkvi osjetila posebna toplina, blizina i radost. Mjere su dokinute, a u našoj crkvi su slavljene redovna slavlja u 7:00 Misa, 9:00 Jutarnja, 9:30 Misa, a popodne će također u 18:00 biti krunica, 18:30 pjevana Večernja i 19:00 Misa.

Zanimljivo je da se sve to dogodilo na Nedjelju Dobroga Pastira. Danas kada osjećamo snažnu potrebu za dobrim pastirima, požrtvovnim svećenicima i redovnicima. Vidljivo je da svećenici i redovnici kada se odazovu na duhovni poziv ne rade to zbog vlastitih interesa.  Ne čine to iz sebičnih razloga i ciljeva, iako bi to moglo biti vlastito posvećenje ili potpunije predanje u duhovni život. To su sve sporedni ciljevi koje pravi i istinski svećenik i redovnik treba postići i živjeti s njima, ali to nije ono zbog čega se on „povlači“ od svijeta. Poznato je da se svećenici i redovnici odriču zasnivanja vlastite obitelji, a oni koji ne poznaju što je istinska vrijednost celibata reći će, pa čak i podrugljivo, da se odlučuju za život u celibatu jer žele lakše živjeti. Takvim životom imaju više financijskih sredstava za sebe osobno i ne trebaju to dijeliti s drugim. Razlog života u celibatu nije navedene naravi i nema svoju svrhu u sreći i boljem materijalnom i financijskom životu onoga koji se opredjeljuje za celibat. To je odluka koja će nas dovesti do onoga istinskoga odgovora zbog čega se svećenici i redovnici „povlače“ od svijeta. To je zbog intenzivnoga nasljedovanja Dobroga Pastira, Isusa Krista, koji je položio život svoj za svoje ovce. Isus u današnjem evanđelju tumači učenicima govor o pastirima: „Zaista, zaista, kažem vam: ja sam vrata ovcama. Svi koji dođoše prije mene, kradljivci su i razbojnici; ali ih ovce ne poslušaše“(usput Iv 10, 1-10). Dobri Pastir je uzor i pastir svih nas, on je vrata ovcama i onaj čiji glas ovce slušaju. Krist svoju ulogu vrši u Crkvi preko svojih namjesnika. To su prvo bili apostoli, a danas su to papa, biskupi i svećenici. To su osobe koje na intenzivniji način slijede Krista u celibatu. Oni nisu zasnovali vlastite obitelji upravo zbog toga da bi potpuno mogli prionuti uz Kristovu službu pastira ljudskih duša, da bi Kristove vjernike mogli upućivati i čuvati. Žive u celibatu, bez zasnivanja obitelji upravo zato da bi bili potpuno na raspolaganju i otvoreni za svoje stado, Narod Božji.

U okolnostima nastalima zbog širenja bolesti COVID-19 do izražaja je na još jasnije način došla važnost poveznice svećenik-narod (pastir-stado). Nastala je dvostruka patnja i bol kada je pokidana ta veza. Svećenici su patili jer nisu mogli biti uz svoju obitelj, uz svoje „stado“, a narod je patio jer nije mogao sudjelovati na euharistijskom slavlja, a euharistijskoga zajedništva nema bez prisutnosti svećenika. Postojanje svećenika nema smisla bez naroda. On je odabran i odijeljen da bi mogao biti uz svoj narod i tako nastavljati Kristovu službu. Vršeći Kristovu službu među povjerenim narodom svećenik će se posvetiti i tako će duhovno rasti.

Da smo birali prikladan način kada bi Božji Narod ponovno bio u potpunom zajedništvu, teško da bi našli boljega dana on Nedjelje Dobroga Pastira. Upravo je to dan kada se na poseban način očituje zajedništvo naroda i pastira u uzajamnoj molitvi jednih za druge. Ta se radost posebno osjetila jutros u našoj crkvi kada je narod s nama fratrima uputio molitvu zahvale Ocu. Narod je istinski pobožno molio za nas fratre koji smo se odazvali na poziv i sve one koji će se tom pozivu odazvati, a fratri su još jednom osjetili zašto su i zbog čega došli u samostan, a to je služenje Narodu Božjem.

Neka nas na tom uzajamnom putu i suživotu blagoslovi Dobri pastir, Isus Krist, prati i čuva moćni zagovor Blažene Djevice Marije i svetoga našega oca Franje!


fra Ivan Novaković, bogoslov 4. godine

Slika: Flickr.com