Najučinkovitije oruđe pedagogije jest ambijent: biti okružen ljudima koji nisu samo zadivljujući primjeri učenosti i sposobnosti, već veličine u svom postojanju, mjerodavni egzemplari valjanoga načina života.
Okoristiti se onima koji mudro rabe vlastiti život, učiti iz života drugih, oznaka je plodonosne pouke. Nikakva korist od bezbroj knjiga i gomile podataka, ako onaj koji poučava ne uspijeva ili ne nastoji vlastitim primjerom utjeloviti ono što želi predati drugomu.
Predanost pouci neizostavno prati komunikacija egzistencije u kojoj vlastiti život koristimo kao glavni medij prijenosa sadržaja. Da je nešto vrijedno življenja najučinkovitije pokazujemo vlastitim življenjem. Uzalud sva uvjeravanja i dokazi, ako izostaje argument iz vlastitoga života. Drugoga držimo budalom, a sebe lažovom uvjeravajući ga u nešto što ni sami ne činimo. Za puku informaciju dostatan je izvor poput knjige, nastavnog pomagala, sredstva. Za pravu transformaciju nužan je primjer života koji služi kao njezin model.
U sredini, gdje caruju prosječni životi kompromisa, oportunizma i potpadanja pod niske interese, nema plodnoga tla za cvatnju ideja. Tu buja korov mnijenja, običajnosti i navika. Informacije se bezlično prenose bez ovjere životom. Lišene tog žiga, kao lažne novčanice, potpuno gube na vrijednosti. Ljudi ih po nekom otupljujućem mehanizmu transfera usvoje, brzo potroše i s lakoćom napuste.
Škole su većinom postale ustanove gdje se djecu nešto uči samo da bi imala što zaboraviti. Od institucija oblikovanja karaktera postale su tvornice prosječnosti i zavodi za razočaranje. Umjesto da iz njih iziđu svježi i opremljeni kao zaljubljenici u mudrost, napuštaju ih kao zasićeni, cinični preziratelji znanja. Razočaranost velikim djelom ide na dušu nama, čija je dužnost očarati ih, zavoditi i navoditi na odvažnost mišljenja. Kao da polako blijedi aura onih koji zaista vjeruju i rade ono što govore. Poziv se vremenom pretoči u profesiju a profesija u odrađivanje prometnuto u ogorčenu rutinu.
Mudrac nije netko tko naprosto gaji duboke misli, već onaj tko takve misli pretoči u život. U bremenito iskustvo vrijedno svake pouke.
Hrvoje Petrušić