Je li Crkva uvela ili izvela društvo iz srednjeg vijeka?

BogoslovPosted by

Kad čujem nekoga da govori o „mračnom srednjem vijeku” ili da govori kako živimo u srednjem vijeku čim želi podcijeniti mišljenje većine s kojim se ne slaže i smatra ga konzervativnim, posumnjam ne samo u opću kulturu i obrazovanje takve osobe, nego i u njezinu inteligenciju. Takve ljude vidim kao naivne ili ispranog mozga. Paradoks je suvremenog liberalizma da mnogi svoju liberalnost, modernitet i osjećaj prividne superiornosti nad ljudima tradicijskog svjetonazora, temelje na nekim floskulama, općim mjestima, paradigmama koje su potpuno pogrešne, iskrivljene u odnosu na pojam ili sadržaj o kojemu se negativno izražavaju. Riječ je o stereotipima koji često nemaju veze ni s elementarnim povijesnim činjenicama ali u njih mnogi vjeruju kao da su neupitna realnost. Stvoreni su na temelju subjekcija i potrebe da se suvremeni mentalitet čovjeka i njegovo poimanje povijesti i sadašnjosti utemelji na pojednostavnjenim suprotnostima. (…)

Što je, zapravio, „mračni srednji vijek”? Obrazovaniji ljudi, a takvima se u većini smatraju zagovornici liberalno-ateističkog svjetonazora, morali bi znati temeljne činjenice. Srednji vijek se proteže kroz jedno veliko razdoblje, od 5. do 12., 13. stoljeća nakon Krista, i njegov „mrak” se primarno ne odnosi na kršćanstvo nego na nešto sasvim drugo. Naime, srednji vijek počinje padom Zapadnog Rimskog carstva i završava s početkom renesanse. Mrak se odnosi na doba haranja barbarskih naroda, njihovih pljačkaških i rušilačkih pohoda, na doba velikog meteža i seoba naroda po cijeloj Europi, kad je antička baština pretvorena u ruševine. U tom vremenu, Europi je prijetila potpuna tama duha, kulture i pismenosti.

Staro doba je završilo, a zora novoga još se nije nazirala. I tko je upalio baklju usred te tame? Kršćanstvo! Pojavom sv. Benedikta i nicanjem stotina velikih benediktinskih samostana po cijeloj zapadnoj Europi, knjiga, kultura i pismenost, kao i sve druge vještine, od obrta do poljodjeljstva, ne samo da su sačuvane nego su se iznova širile! Kršćanski misionari u tim stoljećima barbarizacije vršili su veliki misiju pokrštavajući i kultivirajući, a time i opismenjujući još poganske, barbarske narode, od kojih su nastale današnje europske nacije! Benediktinski samostani bili su žarište vjere, duhovnosti i kulture koja je Europi vratila srce i misao, a u 10. i 11. stoljeću, kršćani su počeli otkrivati i otkopavati antičku baštinu i na njezinim temeljima nicale su crkve i katedrale, često nadahnjujući se antičkim naslijeđem, arhitekturom i estetikom.

Naravno, srednjovjekovna kultura je dala i stvorila nešto svoje, autentične pravce, ali ne bez sinteze s antikom. Bez tog „mračnog srednjeg vijeka” ne bi bila moguća ni renesansa kao novo buđenje čovječanstva u smislu nove estetike i kulture življenja, i koja se danas uglavom gleda kao opozicija i suprotnost srednjovjekovnoj svijesti. No stvari nisu bile tako jednostavne. Primjerice, u srednjem vijeku su žene bile u boljem položaju negoli u Engleskoj na početku 20. stoljeću. Srednjovjekovna svijest je bila univerzalistička i vrlo kompleksna i nepravedno ju je izjednačavati sa zatucanošću.

Tko je onda stvorio u srednjem vijeku sveučilišta, bolnice i škole, tko je utemeljio Oxford i Sorbonnu, ako ne Crkva i veliki katolički mislioci i redovnici? Kako je taj „mrak” mogao stvoriti velikane duha i pismenost u dobu kad su poganski refleksi bili još jaki? „Mračni srednji vijek” kao floskula na račun kršćanstva velika je nepravda i krivotvorina. Oni koji nisu znali ove osnovne stvari, a olako su se koristili ovim stereotipom, u ime intelektualnog poštenja, molim ih da preispitaju svoje mišljenje.

Zoran Vukman