Moje iskustvo s Framom

BogoslovPosted by

Što reći nakon osam godina iskustva sa Framom (Franjevačkom mledeži)? U srcu je puno toga, a na usnama malo riječi… I da ih je i više  – kao da bi one to mogle opisati?! Da, čini se dugo, a prošlo je u tren. U početku o Frami nisam znala mnogo, htjela sam samo prijatelje koji idu na misu, koji slave i mole Boga kako u crkvi tako i u svakodnevnom životu… htjela sam one koji poznaju Ljubav.

Bogu hvala i bilo je tako: utorak po utorak…, sekcije, duhovne obnove, druženja i izleti stvarali su novo zajedništvo. Kad pomislim na ono prije i ovo danas mogu reći da mi je Frama dala mnogo, a ja njoj tek mali djelić sebe.

Moji framaši (moja braća i sestre) su najveći Božji dar. Ništa bez njih ne bi bilo isto. Naučiš se s njima kroz život nositi sa svime jer oni te prihvaćaju i nauče da je dobro biti različit i prihvaćati sebe i druge, baš takvima kakvi jesmo: slabi, mali i obični, a opet dovoljno veliki da nam je Otac Bog.

Oni su isti kao i svi drugi, ali po jednom se razlikuju – u srcu nose Ljubav i žive po Njoj.
Iako se činilo kao slučajnost, danas znam da ništa nije slučajno. On me pozvao na Framu i ona me oblikovala. Postala sam ono što sam sada i odlazim s radošću u srcu jer kroz život nosim Franju, njegovu “ludost” i radost.

Završiti ću riječima jednog framaškog duhovnog asistenta:

“Kad imaš i nemaš kamo poći, kad si sretan ili tužan, u svakoj životnoj situaciji,
otiđi do Gospe od Zdravlja na Dobrom… utorkom u 20:00 h u dvorani u prizemlju, gdje ćeš biti rado prihvaćen i saslušan, jer svi smo u svojoj različitosti opet toliko slični, stvoreni na sliku Božju, i svi smo sinovi i kćeri istog Oca, svi smo braća i sestre.
Zar to nije divno?”

Ako niste do sada znali (a mladi ste) sada znate – Frama Gospe od Zdravlja je nešto najbolje što vam se u životu može dogoditi. Draga moja Framo hvala ti od srca! BVB

Antonija Mandić