Posted by Žene u praskozorje prvoga dana u tjednu idu pomazati mrtvo i u grob položeno tijelo Isusovo. Otkotrljan kamen predstavlja za njih neočekivano iznenađenje i zaprepaštenje i rađa zasigurno nebrojenim pitanjima. Ljubav pobožnih žena prema Isusu višestruko je nagrađena. Kod groba susreću anđela opisana s tri važna detalja od kojih nam svaki govori nešto bitno:
Lice mu bijaše kao munja - anđeli su pred licem Božjim, u njegovoj prisutnosti. Njihovo lice odražava slavu Božju.
Zaodjenut je bijelom haljinom - upućuje na to da pripada nebu, a ne zemlji.
Sjedi - pokazuje njegov autoritet nositelja objave.
Prva reakcija žena na iznenadni susret s anđelom jest strah. No, prije vijesti, anđeo smiruje žene, jer strah nije dobar preduvjet razumijevanja poruke. Anđelova nevjerojatna vijest da je Isus uskrsnuo predstavlja neočekivani ishod njegova života i smrti. Uskrsnuće je novost bez premca! Ništa prije ili kasnije neće imati prizvuk novosti kao što je to slučaj s uskrsnućem! Ljudsko očekivanje i nevjerojatna vijest u potpunoj su suprotnosti.
Anđeo šalje obaviještene preplašene žene učenicima i dalje u Galileju, tamo gdje je sve i započelo. Unatoč ljudskoj slabosti, strahu i zbunjenosti Bog se očituje i njegova sila i slava bivaju vidljivima! Kraj Matejeva evanđelja nam govori da zadnja riječ ne pripada ni grobu niti onomu što čine žene. Tada im Isus reče: »Ne bojte se! Idite, javite mojoj braći da pođu u Galileju! Ondje će me vidjeti!«. U Galileji je stari i novi početak! Galileja označava novi ponovni osobni susret apostola s Isusom uskrsnulim! Naviještanje i nasljedovanje Isusa događa se u pravom smislu nakon njegova uskrsnuća.
Evanđeoski ulomak po Mateju poziv je svakomu od nas na osobni susret s Isusom uskrsnulim u našoj Galileji, u povijesti svakoga od nas, u osobnoj svakodnevici! Svatko od nas ima jednako poslanje, životom iskusiti i naviještati Uskrsloga! Uskrsnuće je događaj koji se tiče svakoga do koga je doprla ova vijest i poruka! Ne bismo smjeli ostati ravnodušni prema toj nevjerojatnoj vijesti i poruci! Uskrsnuće se duboko tiče našeg života i ono ga preobražava!
Ništa nije toliko važno za oblikovanje kršćanskog života kao vjera u uskrsnuće! Jedino onaj koji se oslanja na vjeru u uskrsnuće, u svim trenucima života može reći da zaista živi i da mu pripada vječnost! Takvoga i takvu s pravom možemo nazivati učenikom i učenicom Kristovim. Jedino onaj tko živi uskrsnuće i dopušta drugome da uskrsne iz smrti grijeha i da pokaže svoje bolje lice, shvaća dubinu poruke koju sobom nosi Uskrs i može onda iz dubine svoga srca drugomu čestitati najveću kršćansku Svetkovinu.
I ovog Uskrsa, pohitimo i mi ka grobu Gospodinovu i u nj odložimo sve što nas zarobljava i udaljava od Isusa i od groba pođimo oslobođeni, ususret drugima i svojim životom im javimo najradosniju vijest: Uskrsnu naš Gospodin koji ima zadnju riječ nad tamom, grijehom, žalošću, zarobljenošću, ovisnošću, svakim oblikom zla i nad nepravdom. Aleluja!
Tarzicije
Foto: Eugene Burnand, Isusovi učenici Petar i Ivan trče na grob