Fra Rafo Kalinić – žrtva svoga svećeništva

BogoslovPosted by

Franjevačka provincija Presvetoga Otkupitelja tijekom svoje duge povijesti imala je mnogo braće koja su progonjena i ubijana zato što su vjerno služila Kristu, svetoj Crkvi, svome Redu i svome narodu. Najviše su ih ubile bezbožne ideologije 20. stoljeća: komunizam, fašizam i nacizam. Fra Rafu su mučili i ubili njemački nacisti ex odio fidei.

Fra Rafino je mučeništvo bilo posljedica njegova predanog služenja Kristovu evanđelju i svome redovničkom zvanju i to već od svoje rane mladosti. On je uvijek nastojao u životu ostvarivati evanđeoske zapovijedi ljubavi prema Bogu i bližnjemu pa i Kristovu riječ: “Nema veće ljubavi od ove: položiti vlastiti život za svoje prijatelje” (Iv 15,13).

Fra Rafo se rodio u selu Prugovo dana 6. XI. 1910. Na krštenju je dobio ime Mate, a u novicijatu je uzeo redovničko ime fra Rafo. Nakon završetka osnovne škole u rodnom selu god. 1922. odlazi u Franjevačko sjemenište u Sinj gdje završava 6 razreda klasične gimnazije. U novicijatu je na Visovcu  god. 1928./1929.  gdje na kraju polaže prve redovničke zavjete. Nakon toga nastavlja gimnaziju i filozofski studij u Sinju. Od 1931. do 1934. studira teologiju na Franjevačkoj visokoj bogosloviji u Makarskoj. Svečane zavjete polaže 1932., a za svećenika je zaređen 22. VII. 1934. godine u Splitu. Od 1934. do 1936. vrši službu pomoćnika magistra klerika, a od 1936. do 1938. službu nastavnika na Franj. gimnaziji u Sinju. Potom ga je Uprava Provincije poslala na studij matematike u Zagreb, ali već nakon dvije godine vraća se u Sinj gdje početkom 1941. postaje nastavnikom, a malo iza toga i profesorom na Franj. gimnaziji. Predavao je jezike grčki i latinski te povremeno neke druge predmete.

O fra Rafinu krjeposnom životu imamo mnogo svjedočanstava njegovih suvremenika, braće franjevaca. Tako njegov školski kolega fra Bonifacije Šipić svjedoči: “Fra Rafo je je bio u svojim dužnostima savjestan i točan. U pobožnosti prednjačio je svima, pa nam je tako bio uzor” ( FRK, str. 45). Fra Ivon Menđušić piše: “Davao nam je izgled svećenika i redovnika koji se zna svladavati, trpjeti i trapiti. Kod njega je bio vidljiv socijalni momenat prema đacima i civilima, prognanima i siromašnima” (FRK, str. 59). Slično svjedoči i fra Jerko Lovrić: “Uronjenost u Božju posvudašnju nazočnost, svijest o Božjoj očinskoj skrbi i ljubavi prema ljudima odsijevala je na licu i čitavom držanju fra Rafe” (FRK, str. 65).  Imamo i mnogo drugih sličnih svjedočanstava o fra Rafinu životu i ponašanju.

Fra Rafine osobne bilješke – njegovo duhovno razmišljanje – što ih je objelodanio fra Petar Bezina u posebnoj knjizi svjedoče o čovjeku svećeniku i redovniku puna Duha Božjega. Navedimo npr. njegov stav o sv. ispovijedi: “Gledajmo u svakom pokorniku svog roditelja koga spremamo na drugi svijet. Najveća utjeha u životu bit će nam, ako zadnju svoju ispovijed sasvim skrušeno i uredno obavimo. ” Ispovjednicima preporučuje: “Trebamo nastojati… da ispovijedi dotičnom budu što spasonosnije, a Bogu draže” (FRDR str. 159). Fra Rafine riječi o predanom služenju Bogu: “Podlaganje volji Božjoj je holocaustum bez pričuve koja kod mrtvenja ili druge kreposti može biti” (FRDR, str. 49). Iz ovakvoga stava možemo razumjeti njegovu spremnost na mučeništvo. Tako je njegov posljednji dan života, njegova spremnost i svoj život žrtvovati za spasenje čovjeka, rekao bih, logični slijed njegova svakidašnjeg predanja u Božje ruke: “In manus tuas, Domine, commendo spiritum meum! ” svakodnevno je fra Rafo molio.

U jesen god. 1943. njemačka SS dobrovoljačka divizija Prinz Eugen formirana u ožujku 1942. od folksdojčera (etničkih Nijemaca) dobrovoljaca iz Hrvatske, Srbije, Rumunjske i Mađarske koja je bila poznata po brutalnosti i prema civilnom stanovništvu, tako da su zbog toga dobivali ukore čak od vrhovnog SS zapovjedništva iz Berlina, vrši oko Sinja borbene akcije “protiv partizana”.  Kada  je 24. IX. javljeno fratrima u sinjskom samostanu da teški ranjenik Stjepan Čarić u obližnjim Brnazama traži svećenika da mu podijeli svete sakramente, svi su bili uznemireni. Znali su da se u Brnazama  vode oružani sukobi i da je opasno po život tamo pristupiti. Kad je fra Rafo za to saznao, odmah je izrazio želju da će poći  tamo i ponijeti sv. pričest i bolesničko pomazanje te ispovjediti tog bolesnika. Kad mu je konačno njegov gvardijan odobrio, sam se ispovjedio  i u redovničkom habitu krenuo u Brnaze. Bio je potpuno svjestan da svoj život izlaže smrtnoj opasnosti, ali je smatrao da je važniji vječni spas jednoga čovjeka nego vlastiti zemaljski život.

Nakon  što je bolesniku uspio podijeliti svete sakramente na povratku prema kući pokušao je njemačke vojnike opomenuti da ne uhićuju i ne ubijaju nedužne ljude, koji nisu ni komunisti ni partizani. Prema iskazima svjedoka  jedan ga je njemački časnik uhapsio, izrugivao ga i bacio mu iz ruku “sveto ulje”. Potom su ga vojnici odveli u kuću Ivana Malbaše gdje je s još nekoliko zarobljenika ubijen i onda u podrumu iste kuće zapaljen.  Iz navedenih se činjenica jasno vidi da je fra Rafo mučenik (grč. martis: svjedok) tj. osoba koja je dala život u svjedočenju za kršćansku vjeru.

Od početka svoje povijesti kršćani su častili svoje uzore i zagovornike kod Boga koji su nazvani svecima. Među svecima u nebu posebno mjesto imaju mučenici: “Tko su i odakle dolaze ovi što su obučeni u bijele haljine? ” (Otk 7, 13). “Ovo su oni što dolaze iz velike nevolje; oni su prali svoje haljine i obijelili ih u krvi Janjetovoj. Zato stoje pred prijestoljem Božjim i služe mu dan i noć u njegovu hramu” (Otk 7, 14). Drugi vatikanski sabor potvrđuje praksu štovanja svetaca: „Crkva je povrh toga u tok godine unijela spomene mučenika i drugih svetaca koje je mnogovrsna Božja milost uzvisila do savršenstva, pa su već postigli vječno spasenje, te u nebu pjevaju savršenu hvalu Bogu i nas zagovaraju” (SC, br. 104).

Javno predstavljanje svetačkog života i mučeništva fra Rafe Kalinića započeto je tek 1983. prigodom obilježavanja 40. obljetnice njegove smrti u Sinju.  Tada je tiskano 20 tisuća sličica s fra Rafinim likom i postavljena spomen-ploča na ulazu u kriptu ispod glavnog oltara crkve Gospe Sinjske. Tek 1989. provincijska uprava imenuje dr. fra Petra Bezinu da bude službeni voditelj “kauze” fra Rafe Kalinića. Fra Petar je svoju službu prihvatio s velikom ljubavlju i predanošću i zbog toga što je osobno fra Rafu poznavao i što potječe iz istoga sela  kao i on. Osim toga fra Petar se intenzivno bavio proučavanjem komunističkih progonstava katoličkih svećenika, osobito franjevaca  Provincije Presvetoga Otkupitelja za vrijeme II. svjetskog rata i poslije njega.

Već 25 godina fra Petar uređuje glasilo “Fra RAFO KALINIĆ žrtva svoga svećeništva”, sa sjedištem u Samostanu Gospe od Zdravlja u Splitu. Dosada je tiskano 36 brojeva  u kojima su objavljeni prilozi mnogobrojnih suradnika. Glasilo služi istraživanju života i smrti far Rafe i prije svega širenju glasa njegove svetosti među vjernicima i svjedočanstva njegovih štovatelja. Spomenimo da se u Splitu pod vodstvom fra Petra okuplja brojna zajednica fra Rafinih štovatelja.  Fra Petar je napisao tri posebne knjige koje svjedoče o fra Rafinu životu i radu:

“Fra Rafo Kalinić” (144 stranice), Split, 1993., o životu i mučeničkoj smrti fra Rafe kao i mnoga svjedočanstva o njegovoj svetosti

“Molitve na čast fra Rafe Kalinića”, brošura (20 stranica), Split, 2006.

“Fra Rafina duhovna razmišljanja” ( 365 stranica), Split, 2008. uglavnom na temelju fra Rafinih osobnih rukopisnih zapisa.

fra Žarko Maretić

Izvor: Fra Žarko Maretić, Fra Rafo Kalinić – mučenik, u: Gospodin vam dao mir, fra Luka Tomašević (ur.), Franjevačka provincija Presvetog Otkupitelja, Split, 2017., str. 537-540.