Posted by Kako se približava kraj crkvene godine i početak Došašća, tako nam Crkva kroz liturgijska čitanja sve više govori o smislu našeg života i o našem konačnom susretu s Bogom. Današnju prispodobu o mudrim i ludim djevicama sigurno smo više puta čuli. Crkva je češće stavlja u misna čitanja zbog poruke koju svetopisamski tekst nosi. A poruka je jako jednostavna a opet tako zahtjevna.
Poruka ove prispodobe predstavlja zapravo sažetak cijelog kršćanskog nauka. A on bi glasio – odgovorno shvatiti svoj život. Drugim riječima to hoće reći - vrijeme koje imamo na raspolaganju korisno upotrijebiti, ne samo za sebe nego i za druge, osobito one ljude s kojima dijelimo svakodnevnicu, i u svakom trenutku biti spremni na susret s Gospodinom.
Čekati, imati strpljenja jako je važno, kako u životu jednako tako i u vjeri. Mi kršćani čekamo konačni dolazak Kristov na zemlju. Iako ne znamo kad će doći - ne smije nas zateći nespremne. Sve nas čeka taj susret s Bogom, susret koji će odrediti kakva će biti naša vječnost.
Bog bi htio da taj susret bude radostan. Zato ga u evanđelju i uspoređuje sa svadbom, slavljem. Naime, evanđelje govori o Zaručniku, i o mudrim i ludim djevicama. Zaručnik je svojim noćnim dolaskom iznenadio djevice. I jedne i druge su zaspale čekajući. Razlika između njih je što su mudre u svojim svjetiljkama imale ulja, a lude nisu.
Slika ulja u svjetiljkama je vrlo važna. Ulje u svjetiljkama je kao i gorivo u automobilu. Kao što se automobil bez goriva ne može voziti tako i svjetiljke bez ulja ne mogu svjetliti. Svjetiljke s uljem zapravo predstavljaju naš život ispunjen dobrim djelima. Ulje, to su dakle, dobra djela koja podržavaju svjetlo vjere. I mi svijetlimo dobrim životom i svijetleći drugima pokazujemo pravi put. Put koji osmišljava ovozemaljski i vodi u vječni život.
To ulje je ulaznica koja će i nama omogućiti ulazak u svadbenu dvoranu…. Stoga, nije dovoljno samo pripadati zajednici koja čeka Gospodina. Nije dovoljno samo primiti sakramente i biti član Crkve. Treba živjeti po Božjim zapovijedima, a ne po vlastitom nahođenju. Ulaznica u svečanu dvoranu odnos je prema siromašnima, bolesnima, prognanima, osobama na rubu društvu. Mjera naše raspoloživosti u odnosu na njihove potrebe mjera je i naše spašenosti. Ukratko, kako jednom lijepo reče o. Ante Gabrić kršćanin treba "gorjeti a ne dimiti" za Krista.
Tu je onda i odgovor na pitanje: zašto mudre djevice nisu posudile ulja ludim djevicama? Zar nisu samo zato jer su škrte, samodostatne? Ne! Nisu zato jer to jednostavno nije moguće.
Naime, nitko se ne može umjesto drugog spasiti. Nitko umjesto drugog ne može činiti dobro. Nitko umjesto drugog ne može izvršavati kršćanske dužnosti. Svatko u životu sam bira i odlučuje kako će živjeti. O tom izboru ovisi i njegova konačna sudbina.
Možemo današnjim rječnikom i u našem kontekstu reći da su mudre djevice one koje su uz redovito primljene sakramente činile dobro i živjele po Božjim zapovijedima, dok su lude djevice donijele samo priznanice o primljenim sakramentima, tražile "vezu da upadnu" a dobra djela su izostala. Živimo i mi tako da sakupimo u svom srcu mnoštvo dobrih djela jer pred Gospodina ćemo ionako doći praznih ruku i imat ćemo samo ono što smo darovali drugima.
fra Ivica Jurić