Najmanji i Tvoje kraljevstvo (fra Ante Vučković)

BogoslovPosted by

Tada će kralj reći onima sebi zdesna: ‘Dođite, blagoslovljeni Oca mojega! Primite u baštinu Kraljevstvo pripravljeno za vas od postanka svijeta! Jer ogladnjeh i dadoste mi jesti; ožednjeh i napojiste me; stranac bijah i primiste me; gol i zaogrnuste me; oboljeh i pohodiste me; u tamnici bijah i dođoste k meni.’”

Mt 25, 34 – 36

 

Jesi li Ti uistinu u svakom

gladnom, žednom, tuđincu, golom, bolesnom, utamničenom?

 

Kako to da u Tvom popisu nema

uspješnih, pametnih, poznatih, pobožnih?

Gdje su nestali uzoriti, poštovani, velečasni, dični, ugledni, cijenjeni?

Kako nema titula, zasluga, uloga?

 

Je li stvarno istina da me kroz Tvoja vrata ne će moći provesti uspješni i moćni

nego samo gladni, žedni, tuđinci, goli, bolesni i utamničeni?

 

I kako to da će na koncu vremena svi biti iznenađeni?

Jedni jer su mimoišli sve gladne, žedne, gole, bolesne i utamničene,

a drugi jer su vidjeli samo njih, ali ne i Tebe?

 

I zašto se Ti uopće skrivaš na rubovima našeg svijeta?

 

Kako mjeriš glad?

I misliš li na svaku glad?

Za kruhom i prihvaćanjem, za razumijevanjem i priznanjem?

 

A žeđ?

Zašto je Tebi važno da opažam tuđu žeđ?

Voda je Tvoja i Ti si je spremio

besplatno za svakoga, do konca vremena,

ali kako da doprem do njezine besplatnosti

kad svakom kupnjom polažem na nju pravo kao da je moja?

 

Bio si i jesi gladan.

Bio si i jesi žedan.

I čekaš u gladnima i žednima da konačno

opazim Tvoju, a ne svoju glad i osjetim Tvoju, a ne svoju žeđ.

 

Kako to da u svoje Kraljevstvo ne pozivaš one

koji su dobro skrbili za same sebe

i nisu bili potrebni tuđe brige?

 

Kako to da nisi najprije pozvao svoje?

Po krvi, mesu i privrženosti?

Tebi su draži tuđinci.

 

Na koje si tuđince mislio?

Na Sirijce, Afganistance, Kurde, Libijce, Ukraijince?

Jesi li mislio samo na one koji su došli k nama preko naših granica

ili si mislio i na susjede koji vjeruju kao da su tuđinci

i ponašaju se kao da su iz nekog nepoznatog svijeta?

 

A goli?

Misliš li samo na gole zbog siromaštva

ili Ti je stalo i do onih koje sam ja svojim nespretnim riječima

ogolio i ostavio bez zaštite?

 

A bolesni i utamničeni?

I oni su Tvoji izabrani.

I oni su mjera Tvoga suda.

 

Zašto ćeš nas razvrstati samo po našem odnosu prema Tebi

u gladnima, žednima, tuđincima, bolesnima i utamničenima?

 

Što ćemo s našim religijama, strankama, titulama, uspjesima?

Kamo ćemo s našim dobrim djelima, molitvama, meditacijama, praksama, sebstvima?

 

Gol sam ušao u svijet i gol ću iz njega izići.

Golog ćeš me pozvat na sud.

Praznih ruku imat ću samo ono što sam dao drugima.

Vidim:

jedini koje mogu nahraniti su gladni.

Siti bi me još htjeli za svojim stolom.

Jedino žednoga mogu napojiti. Gasan me ne treba.

Mogu primiti samo stranca. Domaći je već na svome.

Zaogrnuti je moguće samo golog. Odjeveni ne treba moje odjeće.

Pohoditi mogu samo bolesne i utamničene.

Zdravi i slobodni idu kamo hoće.

 

Na pragu Tvoga Kraljevstva, usred Tvoga suda, Tvoj zakon:

U Kraljevstvo ulazi tko je

tažio tuđu glad,

gasio tuđu žeđ,

primao tuđinca,

zaogrnuo golog,

pohodio bolesnog i utamničenog.

 

U Kraljevstvo će ući tko dođe praznih ruku,

bez riječi o sebi,

bez svojih pobrojanih dobrota

i bit će zatečen onim što si Ti upamtio

i iznenađen dobrotom koju će za njih donijeti drugi.

 

Blago onom za koga na pragu Tvoga Kraljevstva

budu svjedočili gladni, žedni, tuđinci, goli, bolesni i utamničeni.

fra Ante Vučković

Foto: Marko Rupnik, Isus i sv. Franjo