Posted by Svoj braći Reda
Harare (Zimbabve), 1. studenog 2025.
Svetkovina Svih Svetih
Draga braćo,
Gospodin vam dao mir!
Dok slavimo ovu Jubilarnu godinu 2025., čitam poruku za IX. Svjetski dan siromašnih, koju je objavio papa Lav XIV 13. lipnja prošle godine, “u spomen na svetog Antuna Padovanskog, zaštitnika siromašnih”. Kako možemo ne prepoznati povijesnu i crkvenu odgovornost koju mi, kao manja braća, imamo u dijeljenju života i služenju siromašnima? U središtu poruke su riječi psalma: “Ti si, Gospodine moj, moja nada.”1 To je ispovijest vjere rođene iz svjetla koje ispunjava “tamu moga srca”, kako je rekao mladi Franjo u Svetom Damianu, i koja ostaje čvrsta u sigurnosti da se samo u Bogu nalazi pravo sidro života.
Upravo u ovoj Jubilarnoj godini, kao franjevačka obitelj, također obilježavamo osamstotu obljetnicu Pjesme stvorenja. Oba slavlja pozivaju nas da postanemo hodočasnici nade sa siromašnima i sa stvorenim svijetom. Papa Franjo podsjetio nas je na ovu cjelovitu viziju: “Ne postoje dvije odvojene krize, jedna ekološka i druga društvena, već jedna i složena društveno- ekološka kriza. Smjernice za rješenje zahtijevaju sveobuhvatan pristup borbi protiv siromaštva, vraćanju dostojanstva isključenima i istovremeno brizi za prirodu.”2 Vapaj siromašnih mora se čuti zajedno s vapajem stvorenja, našeg zajedničkog doma, ne samo u notama boli i jadikovke, već i u onima nade.
Poslušajmo ovaj vapaj sa svetim Franjom, koji je u Grecciu želio “vidjeti i svojim tjelesnim očima teškoće u kojima se našao zbog nedostatka stvari potrebnih za novorođenče”.3 I mi smo pozvani u ovoj Jubilarnoj godini da postanemo hodočasnici nade zajedno sa siromašnima, prepoznajući u njima povlaštene učitelje Evanđelja, slušajući njihov vapaj i vapaj stvorenja. Sveti Otac nas podsjeća da siromašni mogu postati svjedoci snažne i pouzdane nade, upravo zato što njihovo povjerenje ne počiva na sigurnosti moći i imovine, već isključivo u Bogu.
Nastavak pisma pročitajte OVDJE.