Posted by Mi smo na „pravoj strani povijesti“. Koliko puta smo čuli tu samodopadnu rečenicu kojom se redovito različiti samoprozvani naprednjaci hvale umišljajući si pritom kako neka objektivna povijest uz njih stoji. I dakako ta pripadnost „pravoj strani“ čini se omogućuje ispravnost neovisno o tom što rade. Zar ta „prava strana povijesti“ redovito nije bila snaga jačega koji je povijest ispisivao po svojim mjerilima, kako je već njemu odgovaralo? Napoleon je tako smatrao da su njegovi protivnici izabrali „krivu stranu povijesti“. Hitler je također smatrao da njemu i njegovima pripada povijest a svi drugi su, naravno, - na krivoj strani povijesti. Isto je bilo sa Staljinom i njegovim drugovima, kao, uostalom, i sa današnjim umišljenim božanstvima koji navedenu misao poput mantre ponavljaju smatrajući najčešće ono famozno „proširenje slobode“ na svim područjima glavnim sredstvom a ujedno i potvrdom te „prave strane“ povijesti.
Ukratko, to stajanje na pravoj strani povijesti zamišlja se kao stajanje uz pravdu, dobro i istinu koji omogućuju moralnu superiornost. No kako je zapravo bilo kroz povijest i koja je to prava strana uz koju je trebalo stajati. Možda je baš korisno u recentnoj i prijepornoj povijesti Drugog svjetskog rata kritički promotriti te prave i krive strane, na koje se tako često političari, a i mnogi drugi, pozivaju. Sažimajući maksimalno, ističemo kako su Saveznici pobijedili nacističku Njemačku, i mnogi će reći da su time stali „na pravu stranu povijesti“. Međutim, kad se pogleda malo dublje onda se vidi da su Saveznike činile kako demokratske tako i totalitarne države.
Dok su u jednima nakon pobjede nad fašizmom građani uživali slobodu i demokraciju u drugima je jedan totalitarni režim zamijenio drugi i trebalo je još 45 godina čekati na slobodu i demokraciju.
Sukob dvaju totalitarizama
Drugim riječima, Staljinov Sovjetski Savez ili jednako tako Titova Jugoslavija bili su odgovorni za masovna uhićenja, deportacije i likvidacije za vrijeme i osobito nakon završetka Drugog svjetskog rata tj. u prvim godinama poraća. Milijuni ljudi su stradali u zatvorima i po gulazima; provodila se ideološka kontrola svih područja društva i brutalna represija prema svim neistomišljenicima. Osobito je, u našem slučaju, Katolička Crkva kao glavni protivnik totalitarističkog režima bila na udaru. I platila je cijenu svoje vjernosti Gospodinu: komunistička partija je odgovorna za smrt 663 katolička svećenika, časne sestre i bogoslova u hrvatskom narodu!
U tom smislu, moralna podjela u smislu „dobrih“ i „zlih“ postaje vrlo upitna. Naime, pobjeda protiv Hitlera i nacizma nije istodobno značila i pobjedu slobode i ljudskih prava u srednjoj i istočnoj Europi. Mi smo samo iz jedne diktature nasilno strpani u drugu, dugotrajniju.
Nadalje, to što su se dvije sile borile jedna protiv druge za svoje interese (osobito je primjer Poljske u tome jako poučan) ne čini automatski jednu od njih dobrom, već znači da su se sukobili različiti oblici totalitarizma, s različitim ideologijama, ali vrlo sličnim metodama represije.
Stoga, mnogi filozofi, povjesničari i teolozi s pravom upozoravaju da se navedena sintagma najčešće koristi za manipulaciju jer sugerira da povijest ima unaprijed zadani moralni smjer, a to nije točno. Nadalje, prečesto se potpuno ignorira kompleksnost događaja kao i višestruke perspektive gledanju na te događaje. Osim toga, često se koristi i za diskreditaciju sugovornika bez ulaska u raspravu.
Tko određuje pripadnost pravoj i krivoj strani
Međutim, tko određuje pravu i krivu stranu povijesti. Zar samo pobjednici određenih sukoba i ratova? Zar samo različiti moćnici koji preko medija kreiraju povijesne narative i određuju istinu? Možda smo zaboravili da je samo Jedan odredio prave i krive strane podijelivši cijelu povijest - na prije i poslije sebe. Samo je jedan Gospodar povijesti a svi drugi su kratkotrajni glumci koji si umišljaju veličinu koju nemaju.
Ukratko, biti uz Boga (životom) oduvijek je značilo biti na pravoj strani. A biti protiv Boga, njegovih zapovijedi i bezvremenskih vrijednosti oduvijek je značilo biti na krivoj strani koliko god se hvastali „napretkom“ i pripadanjem modernom vremenu.
I u 20. st. su se mnogi rugali vjernicima da su zaostali u 19. stoljeću a dvadeseto stoljeće znamo koje je sve „blagodati“ donijelo; od komunizma, fašizma i nacizma pa dalje. Moderno vrijeme je u moralnom smislu bolje od staroga koliko i četvrtak od srijede. Vrijeme nije kriterij za određivanje trajnih vrijednosti već iste kvalificiraju svako vrijeme.
Fra Ivica Jurić
List Marija
Foto: www.reddit.com/r/christianmemes/