Nada mnom je Božje krilo sveto,
njegova me ruka vjerno štiti.
Ove dane želim s vama biti,
s vama ući i u novo ljeto.
Još nam srca muči stara briga,
zlih nas dana tišti teška mora.
Ah, Gospode, skini teret iga,
krhkom biću daj sjaj svoga dvora.
Pa ako nam pružiš čašu muke,
gorak kalež ispunjen do vrha,
iz te dobre i ljubljene ruke
pit ćemo ga zahvalno, bez srha
No ako li opet budeš htio
da nas radost ovog svijeta zari,
mislit ćemo na minule stvari,
naš će život pripasti ti cio.
Daj nam opet zajedništvo sreće,
nek nas gorka rastavljenost mine;
ponad stola blagi plamsaj svijeće,
svoje svjetlo u te naše tmine.
Kad oko nas sve se redom smiri,
daj nam čuti puni govor svijeta,
što oko nas nečujno se širi:
tvoje djece veliki pjev hvale.
Ma što bilo, utjeha nas prati,
Božje krilo čudesno nas krije.
Bog je s nama večerom i jutrom,
svakog dana on nad nama bdije.
Dietrich Bonhoeffer, njemački teolog, na staru godinu 1944., u koncentracijskom logoru