Čovjek nije ni anđeo ni đavao već Božje nesavršeno biće koje se neprestano usavršava

Posted by

Svaki čovjek je grešan. Ne postoje bezgrešni ljudi. Bog to vrlo dobro zna. Čovjek je biće ograničeno tijelom i vremenom, uz to i uvjetovano mnogim drugim čimbenicima. On ima palu, ranjenu narav. Istinu da smo grešnici mi katolici obnavljamo na svakoj svetoj misi kada na početku ponizno jedni pred drugima priznajemo da sagriješismo vrlo mnogo mišlju, riječju, djelom i propustom. Uz to, redovito pristupamo sakramentu ispovijedi. Učili su nas da se i na kraju svakoga dana prije spavanja kratko ispitamo i požalimo za sve ono što u tom danu nije bilo dobro. Isus nas je u svojoj prispodobi poučio da su ponizno priznavanje vlastite grešnosti i kajanje uvjet za put k Bogu. Carinik koji pred Boga dolazi s riječima »Bože, smiluj se meni grešniku!", silazi opravdan kući svojoj, za razliku od farizeja koji se, stojeći pred Bogom, divi sam sebi. Stav carinika je i za nas ispravan stav.

Ovdje ipak postoji jedna zamka. Može se dogoditi da se u svojoj duhovnosti uporno vrtimo oko vlastite grešnosti. Mislimo da ćemo brže i sigurnije rasti u svetosti što budemo više sebe optuživali za vlastite grijehe pa onda sav naš duhovni napor postane usmjeren na prebiranje po vlastitome životu, po prošlosti i sadašnjosti, kako bismo pronašli grijehe. Pronalaženje grijeha prati samooptuživanje. Iz samooptuživanja ulazimo u suđenje samih sebe, a iz presuđivanja sebi možemo lako ući u nutarnji stav da smo nedostojni i života i sreće i blagoslova. Ovakav put može vrlo lako postati destruktivan i odvesti čovjeka u teror prema samome sebi, a u konačnici i u kroničnu nesretnost, pa i depresiju i druga bolesna stanja.

Da, mi smo grešnici, i to moramo priznati i sebi i svijetu i Bogu. Tu istinu o sebi jednostavno moramo prihvatiti. Bog zna da sada ne možemo biti drugačiji tj. ne možemo biti bezgrešni. Ipak, treba prema sebi biti iskren i pošten: mi nismo samo grešni. Ja nisam čovjek obilježen jedino grijesima. Ti nisi osoba koja jedino zna činiti grijehe. Ti si osoba koja je sposobna činiti i lijepe stvari. Zapravo, ti si osoba koja i čini divne stvari. Uz priznanje da smo grešnici potrebno je, upravo nužno!, sebi priznati i da smo dobri. Nije to nikakva samodopadnost ili egoizam. To je iskrenost prema sebi. To je toliko potrebno samopoštovanje.

Sjećam se kako sam nekoć prilikom rada s jednom grupom, htijući im govoriti o važnosti samospoznaje, od sudionika zatražio da na jedan papir napišu pet svojih loših osobina. To je išlo prilično lako i prilično brzo. Nakon nekoliko minuta rekao sam im da na taj isti papirić napišu i pet svojih dobrih osobina. To je trajalo puno duže. Pogotovo kod nekih. Jedna osoba nije napisala niti jednu svoju dobru osobinu. Za nju je ova mala vježba postala prava agonija. Počela se preznojavati, duboko disati, obrazi su joj se zacrvenjeli. Diskretno sam pristupio i upitao: „Kako ide?" Osoba je glasno rekla: „Pa ja nemam niti jednu dobru osobinu!" Ohrabrio sam je i rekao kako je to nemoguće. Uz još koju riječ podrške s moje strane ta osoba je ipak uspjela pronaći i na papir staviti svojih pet dobrih osobina.

Duhovnost koja se zadovoljava samo time da nas uči kako doći do spoznaje vlastitih grijeha i naših loših osobina i koja nas vodi jedino do samooptuživanja, nije dobra duhovnost. Duhovnost koja nas vodi jedino u zadivljenost samima sobom i koja nas uči kako život posvetiti obožavanju samoga sebe, bez potrebe da se mijenjam i popravljam, nije dobra duhovnost. Istina je u sredini. Ja nisam đavao, ali nisam niti anđeo. Ja nisam bezgrešan, ali nisam niti pregrešan. Ja sam čovjek sa svojim dobrim i lošim osobinama. Sposoban sam činiti loše stvari, ali sam sposoban činiti i divne stvari. Zapravo, ja oboje i činim. To sebi trebam priznati. Kao što redovito sebi samom priznajem da sam grešan, tako isto se ne trebam bojati povremeno sebi odati priznanje i reći: „Bravo, ja! Čini se da će tek tada naša čovječnost biti na putu cjelovitosti. I naša duhovnost, također.

Pokušaj ovih dana pronaći koji trenutak smirenosti. U iskrenosti pred Bogom, svijetom i sobom suoči sebe sa svojih pet dobrih i pet loših osobina. Ne pretjeruj. Budi realan. Trebalo bi ti to koristiti.

fra Josip Vlašić

Izvor: http://www.radio-medjugorje.com