Čovječe, zastani

BogoslovPosted by

Čovječe, da te nešto pitam. Imaš li trenutak? Možeš li zastati? Da, znam, žuriš. Toliko te poslova čeka. Sve valja obaviti. Prepun si briga. Na tebi je odgovornost. Nosiš obitelj na leđima. Tu su djeca. Posao je zahtjevan. Od tebe se mnogo očekuje. Žuriš jer je takav život. Nema tome dugo nisi morao pratiti trendove koji se tako brzo izmjenjuju. Nisu te zasipali reklamama kao sad. Nisu postojale sve ove skupe stvarčice koje naprosto moraš imati. A za njih treba raditi. Mnogo raditi.

I tako ti juriš ovamo onamo. Navečer si tako umoran. Samo pozdraviš ukućane i treba ti opuštanje. Nemaš snage za nekakve razgovore. Samo bi malo sjeo pred televizor da dođeš k sebi. Da prikupiš snagu za sutra. Ukućani su također u svom svijetu, pa možeš imati svoj mir. Djeca se druže preko kompjutera i mobitela. A i ti sve češće…

Sve manje je susreta oči u oči. Tehnologija je gumica koja briše pogled. Također i zagrljaje. I smijeh. Razgovori vam se odnose uglavnom na neke zajedničke obveze. A ti stalno trčiš okolo da im omogućiš sve što trebaju, jer svi oko njih sve imaju, a ti ne želiš da se izdvajaju. Čovječe, znam da si umoran. Znam da si preopterećen. Ipak, možeš li zastati na tren?

Imam nekoliko pitanja. Sjećaš li se zvuka svog smijeha? Ti, baš ti, nekad si pucao od smijeha. Trbuh bi te zabolio od smijeha. Sjećaš se, za smijeh je potrebno društvo. Netko koga ćeš nasmijati, netko tko će te nasmijati. Netko tko te dobro poznaje pa imate neke zajedničke fore, koje drugima nisu uopće smiješne. Gdje je nestao taj netko tvoj? Gdje si nestao ti? Izgubili ste se. Pokriše vas gomile obveza. Sjećaš li se još dalje, kad si bio mlad, sjećaš li se vremena prije puberteta? Bio si opušten. Imao si one koji nose tvoje brige. Pouzdavao si se u njih i nisi brinuo što ćeš jesti ni što ćeš obući. Smijao si se, jer nisi imao briga, a brige su gumice kojima se briše smijeh.

Sjećaš li se vremena još prije toga? Malen si bio. Osjećaje nisi krio. Tugu si pokazivao. Suze nisi tajio. Nisi se opterećivao je li kukavičluk plakati. Nisi suze smatrao znakom nemoći. Kad si se i rastužio, brzo bi pronašao u nečemu izvor radosti. Ako si se posvađao s prijateljem, već za tren igrali ste se kao da ništa nije bilo. Nije te morila taština niti pritiskala oholost. Ljubav te nije strašila. Ponos ti je bio stran. Ponos je gumica koja briše ljubav. Ljubio si. Pokazivao si ljubav. Ako te tko povrijedio čudio si se. Ali nisi prezirao, mrzio, niti se osvećivao. Brzo si zaboravljao svoje rane.

Čovječe, narastao si. Život te oblikovao, mijenjao. Tvoje tijelo se promijenilo, ali i tvoj duh. Postao je tmuran, zabrinut i užurban. Čovječe, zastani još malo, samo malo. Znaš, ono u novinama, oni članci što te svakodnevno šokiraju, one obiteljske tragedije, oni gubici – stvarnost su. Događaju se svaki dan. Vama. Tebi. Sutra ta osoba koju ne vidiš pokraj sebe možda uistinu i fizički nestane. Dogodi li se to, čudit ćeš se sebi, postat ćeš svjestan nepovratnosti, nenadoknadivosti. A imao si godine, godine da se smiješ i da ljubiš. Godine da dijeliš. A ti si sabirao, sabirao u raspadljive riznice. Ode li ona, on, ono… čega će ti biti ruke pune? Prazninu ćeš grliti. I svoje kajanje zbog propuštenog. Čovječe, zastani. Pozivam te da ostaviš svoje terete. Koliko se pouzdaš u mene toliko ćeš od mene primiti. Dopusti da te iznenadim. Uvedi me u svoj dom. Dopusti da blagoslivljam tvoju obitelj. Pronađi mjesto za mene. Želim biti i ostati s vama.

Čovječe, sine… Daj mi svoje brige. Zar ne znaš od kada te dozivam? Zar ne vidiš znakove moje ljubavi? Želim te osloboditi. Želim da susretneš sebe. Da skineš sve maske koje si sebi nametnuo. Da se prihvatiš nesavršenog. Da shvatiš kako ne moraš sve stići. Da posložiš prioritete. Da se opustiš. Neće propasti svijet ako napraviš pogrešku u poslu. Shvati, nećeš naći odmora pred televizorom iz kojega te zasipa samo strah, prijetnje, neizvjesnost, i lažna obećanja. Opet te pozivam, čovječe diši.

Ti i sad imaš pravo biti bezbrižan. Čini svoj dio a ja ću svoj. Kao što si nekad vjerovao da tata sve može i da će sve riješiti, pouzdaj se tako u mene. Ja znam što ti treba i to ću ti dati, ako zaišteš i ako je na korist tvojoj duši. Djeca, ne moraju sve imati. Oslobodi se očekivanja svijeta. Djeca će biti bolja kad nauče čekati. Dajući im sve nećeš ih učiniti sretnima. Daj im smijeh. Izbriši smijehom otuđenost. Smij se. Oslobodi se. Za smijeh su potrebni ljudi. Pogledaj ih, vidi ih, uzljubi ih. Ne shvaćaj ih olako, danas su tu, ovo vrijeme vam je dano da ga živite ljubeći jedni druge.

Ostavi svoje terete. Pozivam te da ih iskrcaš. Ja ću ih ponijeti. Nisam li Sina svoga poslao da te grijeha i smrti vječne oslobodim? Toliko te ljubim da pratim tvoju svakodnevnicu. Ja sam Bog koji iznenađuje. Tu sam. Ja sam Emanuel, s tobom Bog. Ako misliš da sam negdje daleko, u nebu, tamo ću i ostati. Ako me želiš, tu sam, s tobom, bliži ti od ikog. Bezuvjetno uzimam sve tvoje brige ako ćeš mi ih dati, bezuvjetno ti darujem slobodu življenja. Budi što jesi. Ne boj se nikog. Susretni sebe. Znaš, onaj dječak u tebi još postoji. Već dugo jako je tužan. A ništa nije strašnije od tuge djeteta.

Čovječe, sine moj. Ja ti nudim vrijeme. Dao sam ti vrijeme. Nudim ti ga iznova. Sine moj, živi svoje vrijeme. Ne daj da te pregazi, da te pojede svijet, da te pretvori u porezni broj, broj osigurane osobe, matični broj, šifru potrošača, broj kreditne kartice, broj kredita. Ne želim te gledati zabrinutoga, jer ti si zbrinut. Samo dopusti, dopusti. Ja sam Bog, koji ti je dao slobodu u odabirima. Dao sam ti svoga Sina da te otkupi, dao sam ti svoga Duha da te vodi, podiže, jača, prosvjetljuje. Dao sam ti svoju Riječ da te poučava. Dao sam ti sama sebe.

Čovječe, sine moj, ne boj se ljubiti. Za ljubav je potrebno oslobađati se. Radovati se. Gledati, vidjeti, čuti. Upoznavati; da bi mogao ljubiti. Za tebe sam stvorio toliko ljepote. Proljeće je. Nemoj da ti promaknu toliki mirisi i boje. Uzmi svoju obitelj često i uživajte ono što sam vam dao. Stvorio sam te da budeš sretan. Čovječe, sine moj. Ne zaboravi me. Što si bliže meni, i sebi ćeš bliže prilaziti. Sebi istinskom, sebi malenom, sebi radosnom. Ti si moj. Ljubim te, sine moj. Ne daj se izbrisati.

Tvoj Otac

Vesela Dujmić

Foto: http://feeds.croatia.hr