Posted by Božić se u kršćanskoj tradiciji doživljava kao blagdan mira, pomirenja i darivanja, ali njegova poruka ne ostaje zatvorena unutar religijskog ili liturgijskog prostora. Naprotiv, Božić se snažno tiče društva u cjelini, osobito u vremenima dubokih ideoloških, političkih i svjetonazorskih podjela koje se dodatno pojačavaju djelovanjem suvremenih medija. U takvom ozračju, obilježenom retorikom sukoba, etiketiranja i isključivosti, božićna poruka često zvuči naivno ili neprikladno.
Ipak, upravo tada ona postaje najpotrebnija i najaktualnija. Ideološke podjele u hrvatskom društvu posljednjih su godina ponovno snažno oživjele. Pojmovi poput fašizma, komunizma, jugoslavenstva ili nacionalizma često se koriste kao oružje u javnom prostoru, lišeni povijesne složenosti i pretvoreni u medijske etikete. Mediji, umjesto da potiču smiren dijalog i razumijevanje, nerijetko naglašavaju sukobe jer oni privlače pozornost, povećavaju čitanost i stvaraju dojam stalne ugroženosti. U takvom ambijentu drugi se ne doživljava kao osoba s dostojanstvom i pravom na drugačije mišljenje, nego kao prijetnja ili neprijatelj. Božić, međutim, razotkriva duboku neodrživost takva pristupa.
Središnja poruka Božića
Središnja poruka Božića jest utjelovljenje Boga, činjenica da se Bog ne očituje u sili, dominaciji ili ideološkoj pobjedi, nego u krhkosti djeteta. Utjelovljenje Sina Božjega potvrđuje neizmjerno dostojanstvo svake ljudske osobe, jer Bog ne uzima apstraktno čovještvo, nego konkretan ljudski život, s njegovom ranjivošću, ograničenošću i povijesnom uvjetovanošću. Time se svaka osoba, bez obzira na političko opredjeljenje, svjetonazor ili društveni položaj, pokazuje kao nositelj vrijednosti koja prethodi svim ideološkim podjelama.
Teološko promišljanje otajstva Utjelovljenja dolazi do zaključka da Božji silazak u svijet nije tek odgovor na ljudski grijeh, nego temeljna odluka Boga da se daruje stvorenju. To znači da je ljudska povijest, sa svim svojim lomovima i sukobima, prostor u kojem Bog želi biti prisutan, a ne prostor koji treba napustiti ili prezreti. U tom svjetlu Božić postaje poziv da se i društvene razlike ne ukidaju nasiljem ili ideološkim jednoumljem, nego preobražavaju susretom, dijalogom i uzajamnim priznanjem.
Božićna poruka snažno se suprotstavlja logici medijske polarizacije. Mediji često funkcioniraju prema dinamici „mi“ protiv „njih“, pri čemu se složena stvarnost pojednostavljuje do karikature. Božić, nasuprot tomu, objavljuje Boga koji ne bira stranu u ljudskim ideološkim rovovima, nego stoji na strani čovjeka kao takvog. Time kršćanska poruka postaje izazov i vjernicima i nevjernicima: ona traži poštivanje drugoga ne zato što se s njime slažemo, nego zato što je on osoba. Iz božićnog otajstva proizlazi i snažan poziv na toleranciju, ali ne shvaćenu kao ravnodušnost ili relativizam, nego kao aktivno prihvaćanje drugoga u njegovoj različitosti. Tolerancija u božićnom smislu znači spremnost slušati, razumjeti i suzdržati se od demonizacije. Ona pretpostavlja uvjerenje da istina ne treba nasilje kako bi opstala, nego da se potvrđuje snagom razuma, svjedočanstvom i ljubavlju.
Povratak nade
U društvu u kojem se ideološki sukobi često prikazuju kao borba za opstanak, Božić vraća nadu da su pomirenje i suživot mogući. On podsjeća da budućnost ne pripada onima koji najglasnije viču, nego onima koji su spremni graditi mostove. Božić nije bijeg od stvarnosti, nego poziv na njezino ozdravljenje, počevši od osobnih odnosa, obiteljskog života, pa sve do javnog i medijskog prostora. Poruka i važnost Božića u društvu ideoloških podjela ne leži u sentimentalnosti ili tradiciji, nego u njegovoj dubokoj antropološkoj i etičkoj poruci. Božić svjedoči da je svaka ljudska osoba vrijedna poštovanja, da dijalog ima prednost pred sukobom i da tolerancija nije slabost, nego izraz zrelosti. U vremenu pojačanih podjela, Božić ostaje poziv na mir koji započinje priznanjem dostojanstva drugoga i upravo zato njegova poruka ostaje trajno aktualna.
prof. dr. sc. don Mladen Parlov
Izvor: www.unist.hr/