U nizu biciklističkih putešestvija Lijepom Našom, barem što se njezinog južnog dijela tiče, nismo mogli nikako preskočiti obilazak jednog od većih a tako kopnu blizih otoka (udaljen jedva 2 km od kopna). Inače, navedeni otok nalazi se između Biograda i Zadra. Povezan je mostom s jednim drugim otokom. I već je više puta najavljeno kako će uskoro bit, u jednoj velikoj turističkoj investiciji, povezan i s kopnom. Naravno, već pogađate da se radi o otoku Pašmanu i otoku Ugljanu, otocima u zadarskom arhipelagu.
Na spomenutim otocima po arheološkim nalazima postoji kontinuitet življenja od prapovijesti. Sva naselja na Pašmanu smještena su na sjeveroistočnoj strani otoka. Ako dolazite trajektom iz Zadra (u Preko) onda je sljedeći raspored naselja: Ždrelac, Banj, Dobropoljana, Neviđane, Mrljane, Barotul, Pašman, Kraj, Ugrinić i Tkon. Možete, naravno, doći trajektom i s južne strane, iz Biograda na otok, u Tkon, kako smo mi primjerice učinili.
Na otocima nema puno prometa, biciklističke staze su jako dobro obilježene te je pravo zadovoljstvo biciklom proći kroz mjesta i uvale Pašmana i Ugljana. Trojici već poznatih zaljubljenika u biciklizam pridružio se na ovom izletu i jedan kolega s kontinenta - don Josip Šimatović, župnik u Udbini.
Na Pašmanu, osim drugih znamenitosti, vrijedi posjetiti i dva samostana: franjevački samostan sv. Dujma u Kraju i benidiktinski samostan sv. Kuzme i Damjana na brdu Ćokovcu iznad Tkona. I mi smo to i učinili. Krenuli smo iz Tkona i prvo odredište nam je bio benediktinski samostan Sv. Kuzme i Damjana na Čokovcu ponad Tkona. Samostan je spomenik kulture nulte kategorije, a dao ga je sagraditi biogradski biskup Teodorik u 11 st. (1059. godine) na temeljima ranije bizantske utvrde i starokršćanske crkve.
Kad su oko 1124/1125., Mlečani na povratku s križarske vojne osvojili i srušili Biograd na moru tad su do temelja porušili i benediktinski samostan Sv. Ivana Evanđelista u Biogradu. Tada su benediktinci prenijeli sjedište opatije na otok Pašman, na brežuljak Ćokovac kraj Tkona gdje su otprije imali samostan i kapelu Sv. Kuzme i Damjana.
Samostan je sagrađen u romaničkom stilu a kroz stoljeća dograđivanja je dobio i gotičke oblike. Od svog osnutka pa sve do druge polovice petnaestog stoljeća ubraja se među najpoznatije i najutjecajnije benediktinske opatije u Dalmaciji. Inače, danas u Hrvatskoj postoji osam ženskih benediktinskih samostana (Krk, Cres, Rab, Pag, Zadar, Trogir, Šibenik, Hvar) i samo jedan muški - na Ćokovcu. Nekada su u Hrvatskoj postojali samostani u Osoru (sv. Petra), Splitu (sv. Marije), na otočiću Velikog jezera na Mljetu (sv. Marije) i na otočiću Košljunu (Navještenja Marijina) u Puntarskoj dragi. Jedan od prvih samostana bio je benediktinski samostan sv. Grgura u Vrani, kojeg je vjerojatno osnovao kralj Zvonimir u 11. stoljeću.
Samostan je s ostalim dijelom Dalmacije i Hrvatske dijelio burnu povijest. Bio je i politički dokinut (od Francuza 1808.) i obnovljen tek 150 godina kasnije zaslugama ponajviše o. Martina Kirigina, o. Benedikta Celegina i b. Pia Palijana, koji su obnovili monaški život i samostanski kompleks na Ćokovcu.
Osim crkvenog poslanja samostan je, kao i drugi samostani, oduvijek bio i ostao oaza narodne pismenosti i u ovom slučaju - središte glagoljaštva, starohrvatskog narječja i pisma. Naime, ćokovski su monasi, uz latinski, u liturgiji koristili i crkvenoslavenski jezik. Nazivali su ih stoga i ilirskim monasima, a njihovu kuću ilirskom ili glagoljaškom opatijom. Iz samostanskog skriptorija imamo prijevod Regule sv. Benedikta, misale i časoslove pisane glagoljicom. Među svim benediktinskim samostanima u Hrvatskoj baš je ovaj najduže i sve do kraja zadržao glagoljicu.
Od najvažnijih književnih spomenika navodimo: “Pašmanski brevijar” iz 14. stoljeća i “Tkonski zbornik ” iz 16. stoljeća, kao dva najvrjednija glagoljska rukopisa. Ćokovski samostan Sv. Kuzme i Damjana čuvao je brojne glagoljske spise i natpise. Natpise u kamenu je uglavnom i sačuvao, a najviše sačuvanih spisa sada se čuva u Državnom arhivu u Zadru i Arhivu Hrvatske akademije u Zagrebu.
Među sačuvanim spisima svojom se važnošću ističe Rogovska regula, kako se obično naziva glagoljicom pisani hrvatski prijevod Benediktova Monaškog pravila. Ta je Regula pisana u 14. st., ali je prijepis originala iz 11. ili najkasnije 12. st. Prvi prijevod Regule sv. Benedikta na hrvatski jezik vjerojatno je nastao u nekom našem primorskom samostanu. Taj hrvatski prijevod Benediktova pravila jedan je od najstarijih prijevoda u svijetu. Sigurno je stariji samo grčki prijevod iz 8. st.
Sjeverna strana otoka je naseljena uglavnom malim, tihim mjestima, pogodnim a za odmor. Južna strana je nenaseljena, obiluje nedodirnutom prirodom, brojnim uvalama, modrim morem, ponekim starim ribarskim kućama i - pogledom na Kornate.
Nakon benediktinskog samostana i Pašmana stigli smo u Kraj do franjevačkog samostana kojega možete vidjeti na naslovnoj slici. Samostan uz crkvu sv. Dujma sagradila je još krajem 14 st. patricijska obitelj Grisogono iz Zadra na zemljištu koje su franjevcima poklonili benediktinci s obližnjeg Ćokovca. Inače, franjevci su s narodom pobjegli pred Turcima iz Bosne, kao i na mnogim drugim mjestima, i tu se naselili oko crkvice sv. Dujma.
Vrijedi vidjeti samostanski klaustar, koji je jako jednostavan i malen, sa lukovima i stupovima od bijelog kamena, zatim slike Bogorodice s malim Isusom iz 15. st. i Posljednje večere u samostanskoj blagovaonici. U samostanu se nalazi i muzej s eksponatima koji prepričavaju povijest otoka. Tu se nalaze arheološki spomenici, knjige i rukopisi, umjetnine, crkveno posuđe i ruho, predmeti ručnog rada i sl.
Nakon posjete samostanu sv. Duje u Kraju krenuli smo, prošavši kroz maslinik oko samostana, prema sjeveru otoka i zaustavili se u mjestu Pašmanu. Tu smo vidjeli nekoliko spomenika (prethodno prikazanih na slikama) akademskog kipara fra Joakima Gregova, koji je inače rođeni Pašmanac. Nakon Pašmana prošli smo kroz Mrljane, zatim Neviđane, Dobropoljanu, Banj i u Ždrelcu prešli na Ugljan. Prešavši most u Ždrelcu svratili smo u Kukljicu posjetiti crkvu Gospe Snježne.
Nakon Kukljice, prošli smo kroz Kali gdje smo vidjeli spomenik podignut u čast praljama/lavandijerama, kako ih na otoku zovu, koje su zarađivale za život svojih obitelji perući rublje zadarskoj gospodi. Spomenik je dignut u sjećanje na tragediju koja se dogodila 2. studenoga 1891. kad se prevrnuo brod kojim su lavandijere prenosile rublje u Zadar. U navedenoj havariji smrtno je stradalo 16 žena.
Nakon ručka u Preku vratili smo se natrag u Tkon istom rutom, zatim trajektom u Biograd i - doma u Split. Opet ćemo doći.
********
fra Ivica Jurić