Ako ne odem, Branitelj neće doći k vama

BogoslovPosted by

Evanđelje dana i kratko razmišljanje (Iv 16,5-11)

(Utorak šestoga vazmenoga tjedna)

Čitanje svetog Evanđelja po Ivanu

U ono vrijeme: Reče Isus svojim učenicima: »Sada odlazim k onome koji me posla i nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’ Naprotiv, žalošću se ispunilo vaše srce što vam ovo kazah. No kažem vam istinu: bolje je za vas da ja odem; jer ako ne odem, Branitelj neće doći k vama; ako pak odem, poslat ću ga k vama. A kad on dođe, pokazat će svijetu što je grijeh, što li pravednost, a što osuda: grijeh je što ne vjeruju u mene; pravednost — što odlazim k Ocu i više me ne vidite; a osuda — što je knez ovoga svijeta osuđen.«

Riječ Gospodnja.

***

Dok Isus govori o svom odlasku Ocu, otkriva nam duševno stanje svojih učenika. Srce im je ispunjeno žalošću. Zašto?  Jesu li žalosni zbog toga što Isus treba podnijeti muku i smrt, ili su žalosni jer su zabrinuti za svoju vlastitu sudbinu? Isusove riječi „Nitko me od vas ne pita: ‘Kamo ideš?’“  imaju prizvuk prigovora koji aludira na to da su učenici toliko okrenuti sebi da zapravo i ne misle na Isusa, pa je upitno koliko uopće prate Isusove riječi.

Zato je cilj navedenoga prigovora u Isusovu govoru u tome da se učenici malo trgnu i iziđu iz sebe, da se okrenu Isusu i više se zainteresiraju za njega jer će jedino tako izići iz svoga stanja žalosti i tjeskobe.

Ako su se učenici pobojali za svoju sudbinu zbog toga što Isus odlazi, onda nisu dobro čuli da ih on odlazeći ne ostavlja kao siročad.  Da bi ih u to uvjerio Isus čak kaže kako je za njih bolje da on ode, jer, ako ne ode, neće doći Duh Branitelj kojega će on poslati od Oca. Koliko god sve te Isusove riječi zvučale pomalo tajanstveno, jasno je da on kaže kako će učenici biti u boljoj poziciji kad on ode i dođe Duh Branitelj, negoli sada dok je on još prisutan s njima u tijelu. To možemo shvatiti u tom smislu da će, kada prime Duha Svetoga, učenici doći do punine spoznaje onoga što nisu mogli razumjeti u samom trenutku kada je to Isus govorio. Ali, Isusovu izjavu da je bolje da on ode i dođe Duh Branitelj možemo primijeniti na sva vremena, pa i na ovo vrijeme u kojem mi živimo.

Vjerujemo li doista da živimo u boljem vremenu i da smo u boljoj poziciji od učenika koji su slušali navedene Isusove riječi na posljednjoj večeri? Vratimo li se mislima u te trenutke brzo će nam postati jasno da se mi u odnosu na Isusove učenike na posljednjoj večeri nalazimo u povlaštenoj situaciji. Dok su oni osjećali tjeskobu i neizvjesnost jer se još nije dogodilo sve što se trebalo ispuniti, naša je startna pozicija vjere puno čvršća. Isusova pobjeda nad grijehom i smrću već je ostvarena. Obećani dar silaska Duha Svetoga već je ispunjen.

Jedino što uvijek ostaje jest ona poznata i jednostavna činjenica da vjera ne funkcionira po zakonu nužnosti, nego po zakonu slobode. Zato Duh Branitelj neće nikoga na silu utjerivati u vjeru, nego će jednostavno  pokazati svijetu ono što je Isus već rekao: što je grijeh, što je pravednost i što je osuda. Duh će pokazati svijetu da je njegov temeljni grijeh odbijanje vjere. Ne radi se ovdje o nikavom moraliziranju, nego o tome da odbaciti vjeru u Isusa Krista jednostavno znači promašiti izvor života i otključati izvor grijeha iz kojega izviru svi drugi grijesi.

Pokazat će svijetu da je pravednost što Isus odlazi Ocu, jer svijet po sebi ne može donijeti nikakav pravedan sud. Jedino je Očev sud o Isusu pravedan. Ljudski sud osudio je Isusa na sramotnu smrt, a Otac ga je proslavio slavom koju je imao prije negoli je svijeta bilo (usp. Iv 17,5).

I na kraju, Duh će pokazati svijetu, ono što iz dosada rečenoga logično slijedi, a to je da je knez ovoga svijeta osuđen. Ovaj svijet u ovom kontekstu označava stvarnost koja se protivi Bogu. Ta stvarnost aktualna je u svakom vremenu ljudske povijesti, ali Duh Branitelj pokazuje da je ona unaprijed osuđena na propast.

fra Domagoj Runje