Posted by Zamislite da napredni čovjek otvorenog uma kaže: "Osobno sam protiv homofobije, pedofilije, silovanja, ropstva, neplaćanja radnika... ali ne bi ih zabranio". Ne možete ni zamisliti jer je nelogično i glupo na takav način razmišljati. A možete zamisliti (ili podržavati druge!) kad isto kažu opravdavajući pobačaj?! A pobačaj ne samo da zlostavlja dijete već mu oduzima život, samu mogućnost postojanja. Osim pete Božje zapovijedi i demokracija bi trebala stati u zaštitu nezaštićenih. Zar nije u samoj srži demokracije zaštita manjina, ranjivih skupina, pojedinca čak i od same države (totalitarističke) ako njegova prava krši? Zaštita ranjivih skupina ne smije preskočiti najranjivije! Ljudska prava, od kojih je pravo na život prvo i najvažnije pravo, štoviše, ono je i preduvjet svih drugih prava - pripadaju čovjeku po njegovoj naravi a ne po zakonima neke države.
Država to pravo na život, dakako, prihvaća a ne dodjeljuje niti ga oduzima. Demokracija, koja se inače hvali tolikim pravima u slučaju legaliziranog pobačaja daje prednost pravu snage (jačega), a ne snazi prava da zaštiti nemoćnoga i time potkopava vlastite temelje.
Nažalost, već dugo smo se kao društvo navikli na pobačaj i tu kao da više ne vidimo nikakav problem. Čak nam i samo njegovo spominjanje smeta i kojekakvim imenima se etiketiraju vjernici koji otvorenije zagovaraju zaštitu najnezaštićenijih. Hvalimo se rado tolerancijom kao modernom vrijednošću ali ljubav i briga za dobro čovjeka nadilaze svaku toleranciju. 'Napredni' čovjek odbija priznati da i tolerancija ima granice. Ako tolerira zlo onda griješi jer prema zlu (ubojstvo, zlostavljanje, krađa, nasilje...) treba imati nultu stopu tolerancije.
Inače, ljudi često opravdavaju pobačaj lošim životnim uvjetima pa ispada da je bolje da nekom uskratimo život nego da siromašno živi?! Međutim, odakle nam tako smjeli zaključak da siromašni nemaju pravo živjeti ili da ih mi kao društvo nismo dužni pomagati.
Uostalom, zar se i siromašni u našim uvjetima ne mogu izboriti za pristojan život kad odrastu? Ako kao društvo ne podržavamo život, brak kao najbolju zajednicu za rođenje, rast i odgoj djece koliko smo još humani ljudi? Prepoznajemo li lažnu od prave humanosti? Smrt nas sve na koncu čeka, ona nije nikakva tragedija - najveća tragedija je ne moći živjeti, uskratiti nekomu mogućnost života. A upravo se o tomu radi a sve pod krinkom lažne brige za majku i njezino dobro. Ne postoji dobro čija je cijena život djeteta.
Tko je prvi legalizirao abortus?
Možda ne znate tko je prvi legalizirao abortus. To je učinila komunistička vlast u Sovjetskom savezu prije više od sto godina (1920.). Desetak godina nakon njih, drugi koji su to isto učinili bili su nacisti (1933.). Rijetki to danas, u vremenu velikih promjena i brzog zaborava, znaju. Nisu se ni mediji pretrgli da osobito mlade o tome prikladno pouče i sačuvaju ih teških životnih odluka koje nikakva sloboda izbora ne oslobađa od odgovornosti. U međuvremenu, dogodio se i potpuni obrat - ono što su nekad uvodili totalitaristi (lijevi i desni) već desetljećima brane i provode liberali, liberalni demokrati i profesionalni borci za ženska prava. Tako je, nažalost, pravom postalo oduzimanje prava i to prava na život.
Davno je već jedan mudri čovjek ustvrdio kako pesimizam nije umor od zla već od umor od dobra (Chesterton).
Navedeno hoće reći kako ljudima nije postalo naporno činiti zlo već dobro i kako zbog toga mnogi ljudi odustaju od njega; nemaju volje boriti se za život, veseliti se životu unatoč svemu, raditi na dobro vlastito ali i na dobro drugih ljudi, osobito onih koji su najugroženiji i najnezaštićeniji. To je i razlog zašto kao društvo i kao zapadna civilizacija propadamo, prvo duhovno a onda demografski. Zaštita, odgoj i obrazovanje čovjeka, svakog čovjeka, najveće je dostignuće i pravi put izgradnji društva.
fra Ivica Jurić
List Marija
Foto: https://www.pexels.com/