Posted by Život nije kratak, već nam se čini kratkim jer ga tratimo na toliko beskorisnih stvari i poslova, a dragocjeno vrijeme, koje nam je milošću dano, mijenjamo za mnoštvo toga što nam nije potrebno da bi mirno i sretno živjeli. Čitav svoj vijek radiš za nekoga kao konj i naposljetku veliš: život je kratak. Vrijeme provodiš s ljudima koji te ne poznaju i koje jedva poznaješ, u površnim odnosima, poslovima koji te umaraju a ne izgrađuju, lošim zabavama, bježeći od sebe i od drugih da bi na koncu ustanovio kako je sve brzo prošlo i da se više ništa ne može učiniti. I tako, dan za danom, nižeš djela koja od tvog života čine ogromno zdanje promašaja.
Kratkoća života nema veze s duljinom vremena kojeg smo proživjeli, već s kvalitetom svih onih trenutaka koji su nam povjereni da ih ispunimo onime što je vrijedno življenja. Carpe diem! Život može biti velik makar trajao par trenutaka, a biti sitan makar trajao stoljeće. Jednako tako, može trajati vječno i biti pakao. Sve ovisi o tomu kako je iskorišten, osmišljen i je li posvećen nekom značaju za kojim se svatko može opravdano povesti i provesti smislen život. Možda je svetost nečijeg života upravo u toj težini značaja koja posvećuje sve druge živote koji mu se pokušaju približiti, makar u najdaljoj sličnosti.
Ako si sretan, nije bitno koliko si živio jer proživio si dovoljno za sreću. A kad dođe ona koja sve oduzima, nećeš biti na gubitku jer ono zadobiveno, čvrstu tvrđavu čestitoga života, ona ne može osvojiti - to veličanstveno zdanje pripada vječnosti. Najljepši spomenik koji si možeš podići je život koji živiš. Zidati ga, najveće je umijeće. Upravo stoga ne vrijedi ona drevna: ars longa, vita brevis, jer to umijeće nad svim umijećima sastoji se u znanju kako živjeti život.“
Wilhelm Schmid
Foto: Ivica Jurić, nekadašnja (Jurića) staja na Svilaji