Čemu služi Crkva?

BogoslovPosted by

Nećemo reći ništa nova ako primjetimo da vjera tako često pruturječi duhu vremena. Doduše, još je ćešći obrnut slučaj; da duh vremena proturječi vjeri. Romano Guardini jednom je zapisao: “Onaj tko živi s Crkvom u početku će biti nestrpljiv i nezadovoljan što ga ona uvijek odvraća od onoga što drugi žele”. Vjernik će se čak osjećati zaostalim u odnosu na vladajuće mišljenje, koje je na prvi pogled uvijek suvremenije. “No kad mu se skine povez s očiju, spoznat će kako Crkva one koji žive s njom uvijek oslobađa prokletstva vremena i vezuje ih za ono što je trajno. Čudno, nitko nije više sumnjičav i u duši neovisniji u odnosu na ono ‘što kažu svi’ od onoga tko doista živi s Crkvom”.

Crkva je u biti jedina uistinu kritička snaga u povijesti. Koračanje uz nju, povjeravanje sebe njenoj vjeri – što je, navodno, djetinjasto i ovisno – zapravo pokazuje veću neovisnost o duhu vremena i predstavlja veću smjelost od bilo kojega drugog stava. Romano Guardini ovako je opisao smisao Crkve: “Ona mora ljudima pokazati posljednje istine, konačnu sliku stvarnosti, najdublje smjernice vrednovanja i ne smije se dati zavesti strašću, nesigurnošću osjećaja, egoizmom”.

Crkva ne smije veličinu zahtjeva utopiti u kompromisima i dopustiti da se izgube. Ona ne smije djelovati pitajući se: Što ćemo uspjeti učiniti, a što nećemo? Njezin zadatak nije pronalaziti podnošljive kompromise. Ona mora istinski održavati svu veličinu Božje riječi i volje – čak i protiv same sebe i protiv svojih navjestitelja. Naše društvo pokušava učiniti Crkvu pristupačnom kroz povjerenstva, tijela i savjetovanja. Mnogi bi je htjeli učiniti prihvatljivijom i praktičnijom, ljudskim djelom, u kojem na kraju odlučuje većina što bismo trebali vjerovati ili što ne bismo smjeli vjerovati. Time bi se ona samo još više udaljila od nas. Ona više ne bi zahvaćala u život, a pogotovo ne u ono što je božansko.

Sv. Pavao, znajući unaprijed da ga u Jeruzalemu čeka zatočeništvo, naglašava kako nije propustio navijestiti ništa od svega nauma Božjega. Ništa nije zatajio niti je pokušao uljepšati. Isto tako nije pokušao dati nekakvo svoje mišljenje, nego je objavio naum Božji. I zato postoji Crkva, narod Božji, zajednica vjernika – da navješćuje naum Božji.

Bit kršćanstva, a to je zapravo sadržano u pojmu Crkve, nalazi se u tome da naš odnos prema Bogu nije nešto što se događa u nama, nešto između mene i Boga, nego se Bog nama obraća i vodi nas. Svakom obraćenju pripada susret. Crkva postoji zbog ljudi koji u njoj traže i potom nalaze vrata. Među različitim temperamentima uvijek se nađe netko tko mi odgovara i tko ima pravu riječ za mene.

Mi ljudi postojimo zato da Bog preko čovjeka dođe do čovjeka. On uvijek preko čovjeka dolazi do čovjeka. Tako i mi dolazimo do njega preko ljudi koje on vodi, u kojima nas susreće i otvara nas prema sebi. Kad bismo se čitanjem Svetoga pisma mogli sami uzdići, to bi bio filozofski uzlet koji u sebi nema taj element zajedništva, koji je bitan za vjeru.

Joseph Ratzinger

Foto: pexels