Zašto blagoslivljamo osobe, kuće, stvari?

BogoslovPosted by

O blagdanu Bogojavljenja ili Sv. Tri Kralja u crkvama se redovito blagoslivlja voda, koju onda vjernici u malim bočicama nose svojim kućama. Tom vodom smiju i sami poškropiti ukućane, svoje kuće ili stanove, imanje, poslovni prostor. Blagoslovljena ili sveta voda se čuva i za one najteže trenutke, ako netko umre u obitelji, onda se ona stavlja ispred pokojnika, kojom ga onda uz iskrenu molitvu za spas njegove duše prekrižimo i poškropimo. To nam je svima ionako poznato. Koje značenje ima blagoslov vode i zašto se njome škropimo mi sami i stvari koje posjedujemo, djelomično nam pojašnjava tekst u obredniku za blagoslov.

„Isus Krist kao Mlado sunce s visine obasjava ljude i sve stvoreno. On je sišao u vode Jordana i posvetio ih da po njima obnavlja ljude na svoju sliku. Ali krsni se blagoslov s čovjeka prelijeva i na stvari kojima se služi i u kojima boravi. Zato se o Bogojavljenju blagoslivlja voda da se njome škrope prije svega ljudi na spomen svoga krštenja – da čovjek postane svjestan svoga preporoda na sliku Kristovu. No tom se vodom škrope i stanovi i radionice, polja i druge stvari, da se pokaže kako je Krist cijeli svemir otkupio i uzdigao i da će se svi stvorovi zajedno s čovjekom osloboditi ropstva raspadljivosti i sudjelovati u slavi sinova Božjih. Iz toga slijedi i obveza čovjekova da se u svom odnosu prema stvorenim stvarima ravna po načelima kraljevstva Božjega, da se njima služi na slavu Božju i dobro braće ljudi.“

Dakle, ne radi se o nekakvoj čaroliji ili magiji nego o uvjerenju vjernika da molitvom i blagoslovom koji uključuje i škropljenje svetom vodom, zazivamo na se, i na svoje najmilije Božji blagoslov, koji će nas pratiti u narednom periodu. Tim blagoslovom molimo prije svega za zdravlje, uspjeh, sreću, ljubav i mir u obiteljima. To su vrijednosti koje se ne mogu kupiti, nego izmoliti.

Po blagoslovu vjerujemo u Božju zaštitu od svakoga zla koje bi nas moglo zadesiti ili ako nas već i zadesi, da sve tegobe i poteškoće uspijemo nekako nadvladati, preživjeti. Vrlo često vjernici, onako spontano kažu: „Da nisam imala ili imao vjere, ne bih to mogao izdržati!“

Iz te perspektive gledajući, vjernicima je blagoslov obitelji, koji im podjeljuje svećenik prigodom blagoslova kuća od neprocjenjive važnosti. Mi svećenici na terenu to najbolje vidimo.

Oni revni vjernici koji znaju pravi smisao blagoslova, radosno nas dočekuju uvjereni da preko posvećene osobe dobiju poseban blagoslov. Oni, koji iz pomanjkanja vjere ili neznanja također prime svećenika na blagoslov, jer je to običaj i tradicija: „Neka dođe, uvijek je k nama dolazio“, već nas malo hladnije dočekaju.

Neki, moram priznati ne u velikom broju, idu u drugu krajnost, pa znaju reći: „Ja vam to ništa ne znam, izmolite vi to svoje što imate.“ I mi molimo, a on se lijepo zavali u svoj trosjed i gleda televiziju „Jel gotovo?“- pita. Zažalim što sam uopće pozvonio na vrata, ali što ću, kad ih imam na popisu. Kriv sam ako ih preskočim, a kad uđem vidim da nema smisla što sam ušao, jer za dotične je blagoslov ionako poput nekakvog praznovjernog čina.

Oni hrabriji kažu da u buduće ne trebamo dolaziti, jer su promijenili stav, više ne vjeruju i neka ih prekrižimo, što je po meni sasvim u redu, dok je veći dio onih koji smatraju da je bolje ne brisati se iz popisa, jer nikad se ne zna kad svećenik može zatrebati.

Bilo kako bilo, ima nas svakakvih, i svećenika i vjernika, no mislim da pravu vrijednost Božjeg blagoslova nitko od nas u potpunosti nije svjestan.

don Ljubo Vuković