Posted by Čovjekov je život između rođenja i smrti kao upaljena iskra između dva mraka. Čovjek se rođenjem uspinje na zemlju, a smrću silazi s nje. Ne zna ni odakle se uspeo ni kamo silazi. Nisi mogao birati hoćeš li biti muško ili žensko, hoćeš li biti inteligentan ili ne, hoćeš li se roditi zdrav ili bolestan, želiš li biti siromašan ili bogat. Nisi mogao birati oblik svoga tijela, boju kose ili očiju, noge i ruke, visinu i duševne sklonosti. Sve si to dobio. Od toga ne možeš pobjeći. Samo prihvatiti. To znači da se nitko ne može ponositi svojim sposobnostima jer ih nije sam stekao. I nitko se ne treba sramiti svojih nesposobnosti i bolesti jer ih je dobio. Svatko od nas ima svoj život, svoje situacije, svoje zvanje, svoju obitelj, svoju bolesnu ili zdravu djecu, svoje prijatelje, svoje grijehe. Svakom je dana njegova mjera života kao zadaća ili put.
don Tomislav Ivančić