Posted by Da, moram potvrditi da me je kod groba bl. Ivana Merza Bog na određeni način dotakao, očito posredovanjem bl. Ivana. Ali da se najprije vratim malo u prošlost. Rođen sam u Metkoviću. Srednju školu završio sam u Metkoviću i odlazim služiti vojni rok u Bjelovar. Poslije vojnoga roka vraćam se u Metković i odmah počinjem raditi u jednom poduzeću. U slobodno vrijeme počinjem pisati kolumne za neke portale. Ljudi koji su to čitali nagovaraju me da se aktiviram u politici. Tako ulazim u jednu stranku te postajem aktivan u političkom životu Metkovića. Tada ulazim u udrugu ”Narenta” čija je temeljna djelatnost promicanje kulturnih, domoljubnih i kršćanskih vrednota. Sudjelujem u nekim inicijativama. Dolaze kasne dvadesete godine moga života. Odlazim u Zagreb na jednu stranačku manifestaciju. Treba naglasiti da se to događa oko blagdana sv. Franje. Tom prigodom posjetio sam i jednu prijateljicu. Ta prijateljica kako je radila i nedjeljom, nakon radnog vremena pošla je na misu navečer u Baziliku Srca Isusova u Palmotićevoj ulici. Pa eto, da ne ispadnem „svakakav“ pošao sam i ja s njom na misu.
Na tu sam misu otišao rastreseno i nezainteresirano. Kada smo došli tamo, ona se htjela ispovjediti, pa sam i ja, opet nezainteresirano, za njom otišao na ispovijed. Međutim, već prije sam čuo da je tu grob bl. Ivana Merza. Pitao sam nekoga gdje je i nakon što su mi pokazali grob otišao sam onamo izmoliti pokoru. Kleknuo sam na jednu od klupa koje se tu nalaze. Znam i sjećam se da sam tada rekao bl. Ivanu nešto u stilu: „Imenjače, nešto se promijenilo, ali ne znam što je.“ Zatim sam nastavio moliti pokoru i nekako sam otišao u daljinu, kao da nisam bio tu; znam da je propovjednik s ambona govorio o sv. Franji kako je pošao popravljati crkvicu. Jednostavno mogu reći, a što sam kasnije saznao od prijateljice s kojom sam došao, da sam tu proklečao cijelu misu i samo sam se digao na pričest. Jednostavno sam osjetio da mi je u tim trenutcima Bog bio jako prisutan, da je gorila kao neka vatra u meni koja me držala na koljenima; bio sam kao bez svijesti, pazite ja sa 130 kg skoro 40 minuta sam klečao!
Poslije mise sam pošao s prijateljicom u njezin stan, pokupio sam ruksak, oprostio se od nje i otišao jer sam i u stanu pogledom na križ koji je visio na zidu doživio još jedan „udar“ milosti. Nakon nekoliko mjeseci nazvala me ta ista prijateljica da vidi kako sam, a ja sam joj prepričao kako sam od tada druga osoba i da se u Zagrebu nešto dogodilo, taj neki plamen. Ona se isto sjetila toga moga klečanja pred grobom bl. Ivana Merza. Dok sam s njome razgovarao opet se usplamtjela u meni ta neobična nutarnja milosna vatra koja je bila tada prisutna. Ako me pitate je li me Bog dotakao zagovorom bl. Ivana Merza moj će vam odgovor biti: jest.
Od toga iskustva upaljena je određena baklja ili svjetlo poziva u meni koji se kasnije produbljivao ili širio kroz molitvu, kao i kroz molitvu za zagovor moga imenjaka, bl. Ivana Merza. To paljenje baklje me je održalo u čistoći te večeri u Zagrebu, sačuvalo me bistre glave u Metkoviću kada sam bio izrugivan i ponižavan od ljudi zbog promjene moga života i iskrenog obraćenja Bogu i intenzivnog vjerskog životu. Nakon određenog vremena shvatio sam da Bog želi da postanem franjevac, svećenik. Odazvao sam se i na blagdan Rana svetoga našeg oca Franje, ušao sam u franjevački red splitske provincije Presv. Otkupitelja. I evo me danas kao franjevački bogoslov pripremajući se za svećeničko zvanje. Zahvaljujem bl. Ivanu Merzu i njegovu zagovoru za zvanje u koje me je Bog pozvao i zazivam i dalje njegovu pomoć i zagovor.
fra Ivo Rastočić
Počeci 13 (2016) 1, str. 30-31.