Posted by Splitsko-makarski nadbiskup Zdenko Križić zaredio je za prezbitere petoricu đakona predvodeći svečano euharistijsko slavlje u crkvi sv. Franje Asiškog u Imotskom u subotu, 23. svibnja. Na naslov Splitsko-makarske nadbiskupije zaređeni su don Mate Bareta iz Župe sv. Karla Boromejskog u Okrugu Gornjem, don Antonio Brizić iz konkatedralne Župe sv. Petra u Splitu i don Antonio Lagator iz Hrvatske katoličke misije u Mannheimu, a na naslov Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Mate Šakić iz Župe sv. Ilije na Studencima i fra Josip Brandejs iz Župe sv. Jeronima u Jasenicama.
U slavlju su sudjelovali provincijal Franjevačke provincije Presvetog Otkupitelja fra Siniša Balajić, generalni vikar Splitsko-makarske nadbiskupije mons. Franjo Frankopan Velić, pastoralni vikar don Edvard Punda, mjesni župnik i gvardijan imotskog samostana fra Zoran Kutleša, odgojitelji bogoslova, profesori, svećenici, redovnici i redovnice, bogoslovi te članovi obitelji, rodbina i prijatelji ređenika. U koncelebraciji je sudjelovalo oko 70 svećenika, a liturgijsko pjevanje predvodili su udruženi Mješoviti župni zbor sv. Franje, Župni zbor sv. Ilije sa Studenaca i članovi klape Bratovštine iz Gorice. Zborom je ravnao Anđelko Nikolić, a za orguljama je bila s. Sofija Vuković.
Nadbiskup je u propovijedi istaknuo kako svećenički poziv uvijek započinje Božjom inicijativom te podsjetio ređenike da ih je Krist pozvao i prije nego što su oni počeli razmišljati o svećeništvu. Tumačeći Isusovu velikosvećeničku molitvu iz Ivanova Evanđelja, naglasio je kako svećeništvo nije zanimanje ni funkcija, nego pripadanje Kristu i trajna povezanost s njime kroz molitvu, euharistiju i razmatranje Božje riječi. Upozorio je kako bez toga svećenička služba može postati prazna aktivnost te poručio da samo onaj tko je s Kristom može druge voditi Kristu. Govoreći o poslanju svećenika u današnjem svijetu, nadbiskup je istaknuo kako će ređenici biti poslani među ljude obilježene ranama, sumnjama i ravnodušnošću, gdje će se njihova vjernost posebno provjeravati u trenucima umora i nerazumijevanja. Naglasio je kako snaga svećeničkog djelovanja ne počiva prvenstveno na riječima ni sposobnostima, nego na blizini čovjeku i svjedočanstvu života. „Ljudi će možda zaboraviti ono što ste im rekli u propovijedi, ali neće zaboraviti jeste li ih znali pažljivo saslušati, jeste li bili uz njih u njihovoj boli, jeste li bili prema njima ljubazni i susretljivi“, istaknuo je mons. Križić.
Nadbiskup je potom govorio o svećeništvu kao putu trajnog posvećenja i služenja, naglašavajući kako Bog preko posvećenih ruku novoređenika želi nastaviti tješiti, liječiti, podizati i voditi svoj narod. Posebno je istaknuo kako svećenička radost mora biti u darivanju, veličina u poniznosti, a snaga u križu. Upozorio je kako nezadovoljstvo i traženje sebe mogu udaljiti svećenika od njegova poslanja te ga prestati činiti znakom Božje prisutnosti među ljudima. Povezujući ređenje s obilježavanjem 800. obljetnice smrti sv. Franje Asiškoga, nadbiskup je podsjetio kako današnji svijet nije gladan samo riječi, nego autentičnih svjedoka evanđelja. Istaknuo je kako je sv. Franjo ljude privlačio dobrotom, radošću i dubokim iskustvom Krista koje se očitovalo u njegovu životu. „Zato, dragi novoređenici, neka vaša najjača propovijed bude vaš život, kao što je to bilo kod svetog Franje“, poručio je mons. Križić. Zaključujući nadbiskup je ohrabrio ređenike da u trenucima umora i kušnji uvijek iznova traže snagu pred Presvetim Oltarskim Sakramentom te ih pozvao da ostanu postojani u Kristovoj ljubavi i vjerni pozivu koji su primili.
Nakon homilije uslijedio je središnji čin ređenja – polaganje ruku i posvetna molitva – nakon čega su novozaređeni svećenici pristupili oltaru. Prije završnog blagoslova okupljenima su se obratili provincijal fra Siniša Balajić i imotski župnik i gvardijan fra Zoran Kutleša. Provincijal je novoređenicima poručio da budu „svjetlo svijeta“ u vremenu obilježenom nesigurnošću, podjelama i duhovnom prazninom te ih pozvao da ostanu ljudi Božje riječi i ponizna služenja. Istaknuo je kako svećenik nije gospodar riječi, nego njezin služitelj, poželjevši ređenicima da ih Gospodin „blagoslovi svakim blagoslovom“. Fra Zoran na kraju je zahvalio svima koji su sudjelovali u pripravi i organizaciji slavlja, osobito bogoslovima, zborovima i brojnim suradnicima koji su pridonijeli svečanosti ređenja. Uputio je čestitke novozaređenim svećenicima i njihovim obiteljima, posebno roditeljima, istaknuvši radost i ponos što su Crkvi darovali sinove svećenike. Potom je nadbiskup Križić nad novozaređene svećenike zazvao Božji blagoslov, a oni su svim vjernicima udijelili svoj prvi mladomisnički blagoslov.
Danijela Musulin